Nova Istra

308 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Tamara BAKRAN 3. Podjela – integracija Mlečanin se nastanjuje u kući svoga dvojnika u kojoj će njih dvojica živjeti gotovo ljubavnički, nerazdvojno. U toj su kući izolirani od stvarnog, svakodnevnog živo- ta, u prostoru umjetno stvorene, klaustrofobične intime koja prisiljava na beskrajno međusobno analiziranje, „seciranje“, suočavanje s prošlošću, strahovima, sa samima sobom. Glavno mjesto spoznaje i sukoba, spoznaje kroz sukob, je stol za kojim uglavnom sjede sučelice, odražavajući jedan drugoga (kao pred ogledalom) i pišu o sebi i svojim sjećanjima 7 , snovima i strahovima. Baš kao i kod Poea, o koje- mu Pamuk, uz Dostojevskoga i Hoffmanna, govori kao o jednom od svojih uzora 8 , a čiji su junaci uvijek zatvoreni u omeđene prostore koji simboliziraju zarobljenost u vlastitoj svijesti i podsvijesti, i Pamukov je junak osuđen na kuću („Kuća mu je bila malena, sumorna i neprivlačna.“ 9 ) svoga tamničara, koja postaje, poput kuća zrcala u zabavnim parkovima, poprište neprekidna susretanja s vlastitim odrazom. Rogers govori o dvojništvu kao rezultatu umnažanja ( doubling by multiplication ) ili o dvojniš- tvu kao rezultatu diobe ( doubling by division ) i kaže: U ovome drugom slučaju (za koji bi kao primjer mogla poslužiti četvorica braće Karamazov) dioba uključuje podjelu prepoznatljivog, ujedinjenog psihološkog enti- teta na dva odvojena, komplementarna, različita dijela koje reprezentiraju prividno autonomni likovi. 10 Pamukov će se junak, baš kao i likovi Poea (William) ili Dostojevskog (Goljatkin), udvojiti podjelom. Naime, premda Mlečanin, uglavnom, govori o Hod- ži i sebi kao o dvjema odvojenim osobama, on će, u trenucima samospoznaje, prizna- vati da su on i Hodža jedna osoba, a upravo to navodi na pomisao da je zaista riječ o jednoj osobi koja se dezintegrirala: „Nije da sam želio uzeti udjela u trijumfu ili primiti nagradu za ono što sam učinio; moj je osjećaj bio posve drugačiji: želio sam biti uz Hodžu, jer ja sam on!“ 11 7 Berman, P. Young Turk / The New Republic, September 9, 1991., str. 38: „Ali identitet je sjećanje prema Pamukovu načinu shvaćanja. Razmjena sjećanja povlači za sobom, takoder, određenu zamuće- nost identitetâ.“„But identity is memory, in Pamuk’s notion.The sharing of memories entails a certain blurring ofidentities, too.“ 8 Ecevit, Y. Orhan Pamuk’s concept of fiction / JTL (2006.), str. 114:„In his article ‘On theWhite castle’, he lists one by one the authors he was inspired/influenced by: R. E. Kop, A. Adivar, A. Koestler, Naima, Hegel, E. T. A. Hoffmann, E. A. Poe, Dostoevsky, and Stendhal.“ 9 Pamuk, O. Bijeli zamak. Zagreb: Vuković&Runjić, 2001., str. 26. 10 Rogers, R. A psychoanalytic study of the double in literature . Detroit: Wayne State University Press, 1970., str. 5: „In the latter case (of which the four Karamazov brothers would be an example) the division involves the splitting up of a recognizable, unified psychological entity into seperate, comple- mentary, distinguishable parts represeneted by seemingly autonomous characters.“ 11 Pamuk, O. Bijeli zamak . Zagreb: Vuković&Runjić, 2001., str. 122.