Nova Istra

285 Sanja KNEŽEVIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Susan Brownmiller za masovna silovanja u ratu u Hrvatskoj i BiH većinu je krivice svela na patrijarhalno uređen društveni život, no iz svjedočenja žrtava, ali i spoznaja o politici ratovanja agresora, posve je razvidno da se nasilje nad ženama ne može svesti samo na rodnu dimenziju. 12 Na tom su tragu promišljanja i proble- matiziranja bile i hrvatske feministice toga doba. Kada bi se problem postavio na tu razinu, moglo bi se reći da se tu radi isključivo o „femicidu“, što nije točno. Naime, žene su poslužile kao izvrsne mete za provedbu potpunog nacionalnog i vjerskog istrjebljenja s određenog prostora. Negiranje njihova majčinskog identiteta prisutno je u dotad nezapamćenim idejama silovanja do začeća, sa ciljem da žena ne-srpskog etniciteta rađa srpsku djecu. Dakle, ovdje je višestruko prisutna genocidalna svi- jest – žena je izgubila identitet prirodnog majčinstva u voljnoj sukreaciji s božan- skim elementom ljubavi; takva vrst začeća može u ženi razviti osjećaj mržnje prema plodu koji nosi u tijelu, što je ponovno u potpunom sukobu s njenim majčinskim identitetom; ona je poniženjem izgubila etnički i vjerski identitet, jer silovateljima i agresorima njezina „krv“ nije presudna u određivanju identiteta djeteta, ona je tek objekt nad kojim se vrši sila i moć, te žena tako postaje dvostruka neprijateljska meta – obešćašćena i ponižena neprijateljskimmajčinstvom ona je sada„neprijatelji- ca“ vlastite etničke skupine, ali i sama sebe. Dakle, ovakvom vrstom genocida doista se potvrđuju zaključci Catherine A. MacKinnon – „Group destruction is the goal. In genocide, the destruction is the point“, jer kako je dalje ista autorica zaključila – „Systematicly rape to impregnate women in the victim group can be a method of socially re-engineering the next generation“ (2006). Žensko rodno određenje ovdje je upotrijebljeno kao metoda uništavanja njezine etničke, kulturne i vjerske zajednice. Podnošenje patnje vukovarskih logorašica i žr- tava doista je dubinsko približavanje Kristovu otajstvu križa. 4. OTAJSTVOMUKE U VAZMENOMOTAJSTVU Patnje žrtava genocida mogu se postaviti kao patnje prvih kršćana u ime Isusa Kri- sta. Patili su i stradali nedužni jer su pripadali „drugoj“ grupi, njihov identitet bio je sâm Krist. Stoga, kada papa Ivan Pavao II. piše o ljudskom sudjelovanju unutar Kristove patnje i otkupljenja pozivajući se na riječi apostola Pavla –„kao što su obi- late patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša“ – u njegovim riječima može se prepoznati i misterij patnje i žrtve vukovarskih logorašica: 12 Više o toj problematici vidjeti kod Allen, 87-91.