Nova Istra

275 Sanja KNEŽEVIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI U skladu sa svim iznijetim institucionalnim odredbama, postavlja se pitanje za- što je u godini hrvatskoga potpisivanja predpristupnog ugovora s Europskom Uni- jom objavljena knjiga Sunčica , zašto zlostavljane i silovane žene sa svojim pričama istupaju javno, pred TV-ekranima, iznose najbolnija iskustva na promocijama knji- ge, pokreću vlastitu web stranicu 1 na kojoj se također mogu pronaći njihovi iskazi i svjedočanstva. Razlog je očito u tome što ni Republika Hrvatska, ni Republika Srbija (dakle, agresorska strana) nisu zadovoljile nijedan kriterij iz gore navedene Rezolucije Vijeća sigurnosti ili pak tendencije Europskog suda za ljudska prava, a o vlastitu moralnom aspektu da se i ne govori. Žene same svjedoče o zločinima koje su pretrpjele i upozoravaju kako nijedna od njih nije obeštećena, niti su im priznata ikakva ljudska i građanska prava kao žrtvama rata i zločina. Nemaju nikakve mi- rovine ili slična primanja. S počiniteljima zločina susreću se lice u lice na ulicama Vukovara i obližnjih mjesta, neke su pod ponovljenim prijetnjama bile primorane iseliti iz grada te su izgubile stanarska prava. Nerijetko su izložene omalovažavanji- ma okoline te tako kontinuirano proživljavaju dvostruku viktimizaciju. 2 Je li razlog stanju u kojem se neke zakonske odredbe olako preskaču potpuno pomanjkanje socijalne i duhovne osjetljivosti u skladu s tendencijama postmoder- ne kulture? Jesu li ženske žrtve rata marginalizirane zbog rodne pripadnosti, pa se podrazumijeva minoriziranje ženske boli? Iz činjenice da ni RH (članica EU) ni RS (koja pretendira na članstvo) nisu učinile gotovo ništa da ispoštuju odredbe međunarodnih akata o zaštiti ljudskih prava u slučaju ratnih masovnih silovanja Hrvatica, a nitko od nadležnih institucija EU-a očito to od njih nije izrijekom ni tražio, može se iščitati da su ona (silovanja) bila (i to još uvijek jesu) „politički legi- timna“. Čini se da dublje promišljanje geneze genocidalnih razmjera rata u Hrvat- skoj možda može ponuditi donekle zadovoljavajući odgovor na stanje relativizacije patnje žrtava masovnog silovanja. A otkud sunčicama snaga preživjeti i živjeti smrt, proživjeti genocid, i nakon dva desetljeća javno progovoriti o vlastitim patnjama, upozoriti svijet kako njihova bol traje i dalje, ukazati mu na istinu i pravdu – čini se da je odgovor moguć tek u promišljanju njihove patnje unutar misterija patnje Isusa Krista. Snaga boli koja izvire iz svjedočanstva i djelovanja preživjelih žrtava nosi poruku uskrsnuća , a ona je, kako povijest pokazuje, dugotrajnija i snažnija od svakog političkog ili društvenog sustava. 1 w.w.w.blog.vecernji.hr/suncica/ 2 „U Vukovaru sam počela dobivati prijetnje od prijatelja osuđenih, ovaj puta i sada mojoj odrasloj kćerki da će sve ponoviti. Napustila samVukovar i sada živim u unajmljenom stanu drugoga grada u kojem ne mogu ostvariti nikakva prava zbog birokratskih procedura uVukovaru.“ (Svjedočanstvo I, Sunčica: 32.)