Nova Istra

274 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Sanja KNEŽEVIĆ vimmukama za Tijelo njegovo, koje je Crkva“ (Salvifici doloris: 5). No, što s takvom vrstom patnje u suvremenom postmodernom društvu? Papa Ivan Pavao II. kaže kako „ljudska patnja potiče sućut, potiče i poštovanje te na svoj način zastrašuje“ (isto, 7). On dalje, govoreći o „svijetu ljudske patnje“, ističe paradoks suvremenoga doba, doba koje se istodobno boji patnje i trpljenja, boji se suočavanje s vlastitom raspadljivošću, no sve dublje srlja u zabludu i potpuno pomanjkanje suosjećanja: Tako se svijet patnje, koji je napokon smješten u svakom čovjeku, u naše doba možda više nego ikada preobražava u naročitu ‘patnju svijeta’, svijeta koji je više nego ikad promijenjen napretkom ljudskoga rada, a istodobno je kao nikad prije ugrožen ljudskim zabludama i grijesima. (Isto, 13-14.) Papin je zaključak u potpunosti primjenjiv na slučaj Sunčice . Naime, još tijekom rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj skupina feministica, na čelu s profesoricom prava Catherine A. MacKinnon, uspjela je izboriti se da se silovanje u ratu tretira kao rat- ni zločin, da ga se pravosudno sankcionira te da se u tom smislu žrtve obeštete. Još Konvencija UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, iz 1981. godine (u Hrvatskoj ju je Sabor usvojio 8. listopada 1991.), nameće obvezu društva u zaštiti žena, osobito žrtava bilo kakvog oblika nasilja. Također, Ivana Radačić u zaključku članka „Razvoj ljudskih prava žena u praksi Europskog suda za ljudska prava“ ističe kako se isti sud sve „češće susreće sa slučajevima kršenja ljudskih prava žena i sve je rodno osjetljiviji“, obrazlažući kako je „rodno osjetljiv pristup posebno prisutan u slučajevima nasilja nad ženama. Sud je prepoznao nasilje nad ženama kao kršenje ljudskih prava, uključujući one od fundamentalne važnosti (…)“. I konačno, ono što je za nas u Hrvatskoj osobito važno:„Državama je, pak, nametnuo širok spektar ob- veza, uključujući uspostavu efikasnog zakonodavstva koje poštuje autonomiju žena te štiti njihov fizički i psihički integritet, uspostavu mjera direktne zaštite, efika- san progon, kažnjavanje počinitelja i reparaciju žrtve“ (Radačić, 2011: 39). Nadalje, Rezolucija Vijeća sigurnosti 1325, usvojena 31. listopada 2000. godine, naglašava sljedeće obveze država prema ženama žrtvama rata: Naglašava odgovornost svih država da zaustave nekažnjavanje i proce- suiraju odgovorne za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, uključujući i one koje se odnose na seksualno i drugo nasilje nad ženama i djevojkama, te u ovom smislu naglašava potrebu izuzimanja ovih zloči- na, gdje je to moguće, iz odredaba o amnestiji. (www.women-war.memory.org/hr/REZOLUCIJA_VIJECA.....)