Nova Istra

235 Nicolas BOUVIER NOVI PRIJEVODI posada. Mogao bih navesti još mnoge druge. Sjever se prvi upisao u moju Ružu Vjetrova zahvaljujući Jacku Londonu, Feni- moreu Cooperu i Curwoodu, koje je moja generacija čitala u dječjim bibliotekama. Sjever su, dakle, bile saonice, psi haskiji s cipelicama od karibuove kože,„pemmican“ i polarni medvjed. Kad mi je bilo sedam godina, crtao sam noktom palca rijeku Yukon na maslacu namazanom na krišku kruha, i, da sam mogao birati obuću, bila bi nalik tim šlapicama, ali sa sedam godina ne birate gotovo ništa osim snova, a ni to nije sigurno. Sjever – bila je to i blistava i strašna Snježna kraljica iz Andersenove bajke, prva u dugome nizu imaginarnih ljubavnica. S deset godina grlio sam je drhteći od hlad- noće u njezinu dvorcu od leda, mraza i vihorâ. Za Ptolomeja i Strabona sjevernjački su narodi, o kojima uostalom nisu ništa znali, zacijelo bili uzori vrline zbog surovosti njihova podneblja. Petnaest stoljeća kasnije, geograf Olaus Magnus, brat biskupa Uppsale, koji se sklonio u Rim nakon obraćenja Švedske na protestantizam, okružen pokvarenim crkvenim prelatima, omlitavjelim od lazanja i frascatija, govori otprilike isto u svojoj Povijesti sjevernih naroda (Rim, 1557.). On osim toga tvrdi, ne baš osobito klerikalno, da su gotovo svi skandinavski junaci rođeni iz ljubavi vrlo lijepe žene i medvjeda. Jedna dražesna vinjeta ugravirana u drvu ilustrira to neobično vjenčanje. Bilo mi je sedamnaest godina kad sam prvi put prešao polarni krug. Bilo je lapon- sko ljeto, s ponoćnim suncem i potocima bljeskavim od pastrva. S pastirima koji su slijedili svoja stada sobova došao sam do arktičke obale. Napustio sam ih na trećini puta, jer sam se morao vratiti u školu, u Ženevu. Na povratku, dva ili tri dana sam hodao kroz tundru a da nisam sreo ni žive duše. Zrak je bio vrlo blag. Prve ptice selice kružile su nebom prije nego što će krenuti na Jug. Spavao sam na mahovini, u debelom pustenom kaputiću. Nikada nisam mislio da čovjek može biti tako sretan. Tad sam shvatio da me „nomadsko stanje“ ima čemu naučiti. Upravo me je to ljeto na Sjeveru učinilo putnikom i zatim mi otvorilo ostale osi kompasa. Studeni, 1992.