Nova Istra

206 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Ante STAMAĆ mačio ih je slobodno, u naglu nailasku koje od njih. Dakako, riječ je o književnom eseju, ne o sustavno izloženoj znanstvenoj raspravi. Da je postupio u skladu s potonjim pojmom, bio bi se morao držati nekog od načela rasporeda. Bilo bi to, primjerice: 1. sustavno izlaganje Jaspersova mišljenja s obzi- rom na filozofsku znanstvenu osnovu: ontologija, teorija spoznaje, etika, estetika, društvena teorija; 2. izlaganje Jaspersovih problema onako kako su se bili pojavljivali slijedom njegovih knjiga, odnosno sukladno razvitku njegovih sveobuhavtnih ideja: Opća psihopatologija , pa Psihologija svjetonazorā , pa Duhovna situacija ovoga doba... , sve do spisa iz kasnih četrdesetih, koji su se bili mogli pojaviti na, primjerice, špa- njolskom; 3. izlaganje s obzirom na pojedine „grozdove“ problema: spisi o psihopa- tologiji i psihologiji, o povijesti filozofije, o aktualnoj povijesti; 4. izlaganje s obzirom na vrste tematiziranja pojma opstanka; 5. izlaganje s obzirom na Jaspersove ideje o obnovi duhovnog života u opustošenoj Europi nakon Drugoga svjetskog rata; 6. utjecaj Jaspersovih slobodarskih misli na ideju sveučilišta diljem Europe; itd. itsl. Ne spominjem to zato da bih imalo umanjio Vidine uvide, odnosno njegov vrije- dan prilog, nego da bih naznačio moguću širinu zahvata u Jaspersov opus. Već bi ta širina mogla biti podlogom nekoj od disertacija ili znanstvenih monografija. A to se niti „traži“ niti može očekivati od jednog lirskog pjesnika i esejista vlastita kova, koji je pisao članke vođen osobnom kulturom i duševnom radoznalošću. I to u jeziku koji je, brahijalnim povijesnim silama, onemogućen u nastavljanju svojih neokantov- skih i kršćanskih korijena – u djelima, primjerice, Franje Markovića, Alberta Bazale, Vladimira Dvornikovića, Josipa Stadlera, Gjure Arnolda, Ljudevita Dvornikovića, Pavla Vuk - Pavlovića – tek bio na putu da vlastitim izraznim mogućnostima doseg- ne sintaktičku i terminološku razinu suvremena europskog filozofskog diskurza. 5 * * * Spomenut je Vidin poredak Jaspersovih misli „napreskokce“. One se nižu arbitrar- nim izborom, no među njima nekako dominiraju četiri. Kao podteme, čine fabu- larnu okosnicu samoga ogleda. Te podteme jesu: a) Sartre, b) transcendencija, c) egzistencija, d) jedinstvo čovječanstva. 5 To se stalo događati tek pedesetih i šezdeseth godina u domovini, i to zaslugom tada mladih hrvatskih filozofa. Bili su to prvenstveno Danilo Pejović, Vanja Sutlić, Ante Pažanin, Boris Hu- doletnjak, Ivan Focht, Franjo Zenko, Zlako Posavac i drugi, a pod nevidljivim vodstvom tadanjega Nestora, Vladimira Filipovića. Usput, Filipović je vlastitim djelom uspostavio most koji je vodio s obale predratne sustavne filzofije prema „drugoj“ obali, filozofiji egzistencije iz šezdesetih godina. Uspio je vještinom pravog graditelja-znalca nadvisiti opasnu i duhovno pogibeljnu pličinu svevlad- nog marksizma. – Uostalom, i o Jaspersu su prvi ozbiljni glasi doprli do naših strana upravo tih godina. Čini se da ga je prvi još tridesetih spominjao Dvorniković.