Nova Istra

205 Ante STAMAĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Inače, naslov koji zvuči vrlo„učeno“, te baš i nije primjeren klasičnom esejističkom slogu, podsjeća na odvažne leksičke i frazemske sklopove Tina Ujevića i još poneko- ga iz odnosnog razdoblja hrvatske književne misaonosti. Tu su prvenstveno Stani- slav Šimić, Vinko Krišković, Ivo Hergešić, da spomenemo samo najsjajnije duhove. A tom stilu, dakle pseudo - ili popularnoznanstvenom, nije bio dalek ni vrlo mladi Ranko Marinković, Vidin vršnjak i prijatelj iz tih dana. Vidin esej objavljen je oko dva desetljeća kasnije. Nastao je 1952. godine, u kasnu jesen, a objavljen u glasilu koje iz poznatih razloga u domovini nikomu nije bilo dostupno. 4 No pozornost bi nam imala zaokupiti prvenstveno osobnost kojoj Vida pridru- žuje endopatiju: Karl Jaspers (1883. - 1969.). Iz današnje, koliko povijesne toliko i problemske perspektive, izvanredno obaviješteni Oldenburžanin bio je jedan od čet- vorice mislilaca koji su sredinom prošloga stoljeća obilježili razmišljanje o ljudskom opstanku pod metafizičkim i povijesnim obzorjem, o opstanku koji je, individualno i skupno, u to doba navlastito u Europi bio sustavno ugrožavan i tvorno zatiran. Riječ je o znamenitoj filozofiji egzistencije ili, u popularnoj romanskoj inačici, o egzistenci- jalizmu. Spomenuta četvorica su, danas se to pouzdano zna, Martin Heidegger, Karl Jaspers, Jean - Paul Sartre i Albert Camus. Naravno, moguće im je pridružiti i druge, kakvi su primjerice bili Ortega y Gasset, Gabriel Marcel ili Emmanuel Mounier. Pa i marksističku su maticu namreškali, nerijetko i zapljusnuli, egzistencijalno uzbibani no tvrdoglavo stišavani valovi, recimo u mišljenju Ernsta Blocha. No spomenuta su istaknuta četvorica, svatko na svoj način, suoblikovala mišljenje stvaralačke intelek- tualne elite diljem Europe pa je, eto, upravo znanje i razmišljenje našega Viktora Vide suoblikovao i Karl Jaspers. Jaspersova endopatija kanila je izložiti osnovne naglaske Jaspersova mišljenja. Osobno mi se ne čini da se Vida držao kakve dispositio : svoje je oštroumne opaske nizao nekim unutarnjim, pjesničkim redom, pa se te misli i javljaju napreskokce, kao da ih nagoni neka unutarnja dinamika da se što brže izraze. Nije tu Vida bez oslon- ca na svoj predmet. Jaspers je, naime, svoj veliki opus napisao doduše usredotočen na problem koji bi mu trenutno bio u središtu intencionalnog nastojanja, no sama razrada bila mu je bliža esejističkom, osobnom, negoli znanstvenom, predmetno vođenom stilu. Vida kao da je pogodio „zrakasto“ raspršivanje Jaspersovih misli: tu- savjesti. 2) patnja, bol, muka, afekat, s t r a s t, čuvstvo. Itd. –Viktor Vida, obrazovani filolog, daka- ko da je vjerojatno pomišljao na sva ta rječnička značenja polazne sastavnice njegove novotvorenice. No istodobno je – i na to valja posebno upozoriti! – posredno aktualizirao upravo ona značenja, što ih je Karl Jaspers, tumač „unutarnjih egzistencijalnih stanja“, sam bio nazvao graničnim situacijama (Grenzsituationen): smrt, borba, slučaj, krivica, zebnja i sl. I s te je, strogo filološke strane, Vida izvrsno razumio velikog filozofa. 4 Posrijedi je „Glas sv. Antuna“, XII, br. 12. (145), str. 10; Buenos Aires, prosinac 1952.