Nova Istra

203 Davor ŠALAT XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU žureni i zvonki slapovi“,„granitne utrobe zvijeri“,„nebo od sedefa“,„noga od mramo- ra“, glagolska metafora „zacikta mlađ“, takozvane genitivne metafore „svemir papira“, „djevičanstvo vode“, „prsti zore“, predikatna metafora „mjesec je more zgusnuto u kuglu“. Takva metaforika je, prema Friedrichu, „najpriručnije stilsko sredstvo neo- graničene mašte moderna pjevanja. Oduvijek je ona služila poetskoj izmjeni svijeta“. Ovakvom pjesmom Vida se uistinu legitimira kao egzemplaran dionik najviših postignuća tadašnje moderne lirike, kao pjesnik koji je unutar tadašnje hrvatske po- ezije zasigurno jedan od najuklopljenijih u europske i svjetske pjesničke tendencije i dosege. Tome su, dakako, uz njegovo uglavnom romanističko obrazovanje, uvelike doprinijeli i dodiri iz prve ruke s modernom europskom i svjetskom lirikom, življe- nje u Italiji i Argentini, u okružju, dakle, talijanskoga i španjolskog jezika koji su u to doba bili iznimno važni za suvremenu poeziju i refleksiju o njoj. Upravo ti izravni dodiri u velikoj su mjeri spasili Vidino pjesništvo, inicirali njegovu književnopovi- jesnu relevantnost i poetičku izvornost, i to u uvjetima kad je, zbog dugogodišnjeg boravka izvan domovine, neizbježno hlapila supstanca njegovih temeljnih životnih pa i poetskih uporišta kao što su zavičaj, hrvatski krajolici i jezik, uklopljenost u domaći književni život, koju je Vida imao u Zagrebu do odlaska u inozemstvo. U ovome sam tekstu htio pokazati upravo taj segment pjesničkog opusa Viktora Vide po kojem je on najusklađeniji s vršnim trenutcima europske moderne lirike, po kojem je on već tada trebao biti vlasnikom poetske putovnice za cijeli svijet. Time, pak, nisam tematizirao još neke iznimno vrijedne aspekte Vidina pjesništva, koji su već mnogostruko potvrđeni kao takvi. Tu ponajprije mislim na njegove izvanredne duhovno-religiozne pjesme po kojima je u samome vrhu te struje i takvih tendencija modernoga hrvatskog pjesništva. Vida je, nadalje, po zgusnutom osjećaju egzistenci- jalne tjeskobe i svijesti o čovjekovu bitku prema smrti, više nego li po samoj pjesnič- koj fakturi i poetičkom profilu, blizak i krugovaškom egzistencijalizmu, po čemu je, kao i po uspjelom hermetizmu, smatran jednim od prvih naših pjesnika takvih usmjerenja. Tu su, na kraju, i izvrsne Vidine pjesme u prozi koje su, kao i u Tina Ujevića, dugo ostale u nepravednoj sjeni njegovih pjesma u stihu. No, čini mi se da je došlo vrijeme kada je Vidin pjesnički opus u općim crtama već vrlo precizno smje- šten u hrvatski poetski zemljovid. Zato mislim kako je trenutak da se, s paušalnih književnokritičkih ocjena, koje su najčešće točne, ali nedovoljno specifične, prijeđe na detaljizirano interpretiranje pojedinih segmenata tog opusa, odnosno pojedinih pjesama, i to metodologijom koja je najprimjerenija konkretnom segmentu. Meni se čini da je visokomodernističku poeziju Viktora Vide najzahvalnije promatrati iz Friedrichove perspektive, što sam ovim tekstom u osnovnim crtama i pokušao.