Nova Istra

199 Davor ŠALAT XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU nju svojih teza, s obzirom na to da mu ni mnogi tadašnji veliki svjetski pjesnici za to nisu mogli biti egzemplarni? Prema mojemu mišljenju, temeljni se Friedrichov stavak o tome da„zbilja, raspršena ili razdrta silinommašte, u pjesmi se prostire kao polje ruševina, a nad njom se steru nezbiljnosti stvorene prisilno“ te da je moderna pjesma ili bretonovski „slom intelekta“ ili valéryjevska „svečanost intelekta“, može u velikoj mjeri odnositi samo na Vidino kasnije pjesništvo iz, dakle, argentinskoga razdoblja, štoviše, u pravome smislu, samo na neke pjesme iz toga vremena. Čini mi se, naime, da je u više tadašnjih pjesama, ponajprije ukoričenima u zbirke Svemir osobe i Sužanj vremena te, postumno, u zbirci Otrovane lokve , Vida ipak prohodniji, značenjski ulančaniji, referencijski smjestiviji, fabulativniji od friedrichovskoga pro- sjeka, da u tim pjesmama razne njegove disonance nisu naglašene u onoj mjeri u kojoj ih je stilizirao njemački romanist koji je hotimice uzimao zakučastije, tamnije, disonantnije primjere moderne lirike. No, mnoge Vidine pjesme ipak dostižu onu razinu tamnoće, odmaka od zbilje i komunikacijskih akata, uspostavu oniričnih i duhovnih sugestija i analogija na razvalinama stvarnosti te predmetnotematskih disonanci, koja ih primjeruje Friedrichovoj terminologiji i metodologiji. Nije tu, dakako, riječ samo o pitanjima stila, već i egzistencijalno-duhovnim situacijama u kojima se Vida nalazio, koje su se sve više odmicale od svjetlosnih uporišta zavičaja, domovine i, na kraju, jasne Božje nazočnosti, sve više zapadale u krajnje disonantne položaje u odnosu na ovostrani život, i koje su, na koncu, pogodovale sve tamnijem, zgusnutijem, onestvarenijem izrazu. Jedna od takvih kasnih Vidinih pjesama je ona pod naslovom: Pjesma o pjesmi . Kad su riječi trudne od vlastitosti stvari, opstojnost ti je zračna i jutro je snubi lepršavom srećom. Prostori duše više nisu pusti: sjaj ih rubi magijom sve većom. Ugasi li se zlatan trag na tvari, (taman oblak zastre milo sunce) nestat ćeš za svijet žarkih tlapnja ko zvijezda za vrhunce.