Nova Istra

198 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Davor ŠALAT koj preradbi, od anegdotalno-prigodničarske smještenosti u provjerljiv kronotop do korištenja realija, pa i autobiografskih, za stvaranje prekombiniranog, preobraženog poetskog prostora koji svoju evidenciju još može imati tek u sebi samom. Valja, međutim, reći da u tome ogoljavanju, lišavanju poezije mimetičkih akcidencija, kako bi ju se osposobilo za autonomni svijet poetske sugestije i onirike, Vida najčešće nije išao tako daleko kao njegovi inicijatori u hermetizmu Giuseppe Ungaretti i Salvatore Quasimodo. Provjerljiv kronotop, fabulativnost, semantička i gramatič- ka prohodnost i uvezanost, značajke su i mnogih Vidinih pjesama iz argentinskog razdoblja. Dapače, slikovita konkretnost, detaljističnost, referentnost također su dio šarma i sugestivnosti kasnije Vidine lirike, no navedena obilježja ipak su izvedena drugačije i s drugačijom funkcijom u poetičkoj strukturi nego u ranijim pjesmama. Cvjetko Milanja u tome smislu kaže da su u zbirci Svemir osobe , koja je nastajala u emigraciji, „motivi djetinjstva, Dalmacije, florealni, pejzažni i društveni sloj donekle mitopoetizirani. Oni su u funkciji traganja za identitetom subjekta, koji je u Argen- tini izgubio svoje okruženje i pogotovo svoju jezičnu usidrenost“. No, dodaje i to da „u mjeri u kojoj su te slike nestajale, Vida se obraća Bogu“, a „predmetni sloj što ga čine ti motivi metonimijskim i metaforičkim obratima pretvaraju se u supstancijal- no“. Drugim riječima, Vida se, po hermetističkim, ali i po drugim napucima moderne europske poezije, okreće od realnosti prema pjesničkoj sugestivnosti, imaginativno- sti, bitnosti, očišćenosti. Time zapravo zasniva vlastitu inačicu moderne lirike čiju je strukturu Hugo Friedrich uspio tako uspješno sagledati u znatnoj široj slici od ne- kog konkretnog -izma u kojemu se ona deklarativno pojavljuje. Unutar takve optike zapravo je svaki važan moderni pjesnik svoj vlastiti -izam, a svi pojedinačni -izmi samo dio opće strukture moderne lirike. U toj perspektivi možemo interpretirati i kasnoVidino pjesništvo koje, iako mu je hermetizam najbliži, baštini intenzivne lek- tirne poticaje pa i evidentne odjeke u samoj pjesničkoj fakturi, primjerice, Valéryja, Jiméneza, Lorke, Rilkea, Eliota, dakle, nekih prvaka europskog poetskog moderniz- ma različitih jezika i poetičkih profilacija. Sve to daje argumente za ustvrdu kako neke Vidine, od mimetizma najodvraćenije, pjesme promotrimo u Friedrichovu in- terpretativnom ključu, koji je uostalom i nastajao baš u vrijeme Vidina boravka u Argentini, što mu dodatno osnažuje duhovnopovijesnu validnost za interpretaciju Vidine poezije. Riječ je, naime, o tome do je Friedrichova knjiga Struktura moderne lirike najvažnija književnopovijesna sinteza moderne poezije, koja je i nastala pri kraju razdoblja koje je sintetizirala. No, možemo se zapitati je li Viktor Vida još jedan tipičan lik iz Friedrichove pri- če o razvoju moderne poezije od Baudelairea do sredine 20. stoljeća, je li on pjesnik na kojeg bi se i sam Friedrich hipotetski mogao osloniti u razlaganju i oprimjerava-