Nova Istra

197 Davor ŠALAT, Zagreb KASNA POEZIJA VIKTORA VIDE U SVJETLU KNJIGE HUGA FRIEDRICHA „STRUKTURA MODERNE LIRIKE“ Dobro su poznate poetičke mijene Viktora Vide, njihovo spiralno uzdizanje u sve posebnijoj profilaciji i kvaliteti. Nije se, u većoj mjeri, radilo o pronalaženju novih opsesivnih tema toga pjesništva, kojemu su bokeljski zavičaj i djetinjstvo, slikoviti mediteranizam, transcendentni Bog i osobna mučna egzistencija kao čovjekova izre- zanost iz kozmičkog totaliteta te smrt kao prevladavanje toga jaza, bile konstante. Ponajprije je bila riječ o preobrazbi umjetničkih elaboracija tih tema, o svagda dru- gačije strukturiranim formama sadržaja i izraza, koje su kod Vide zadobivale likove, primjerice, ekspresionističkih, novosimbolističkih, egzistencijalističkih, hermetistič- kih poetičkih obilježja. A takve elaboracije napredovale su i u svojoj modernizaciji, emancipatorskoj samosvojnosti i upravo nekom aggiornamentu (posadašnjenju) u odnosu na vodeće suvremene europske pjesnike. Gotovo sva kritika koja se bavila Vidom ustvrdila je da u domovinskome razdoblju do 1942. godine on taj poetič- ki aktualitet i relevanciju nije dosegnuo, dok su mu egzistencijalistička zaoštrenost i autentični hermetizam u argentinskim godinama od 1948. donijeli čak stanovit kronološki i poetički proboj u odnosu na domovinsku poeziju u kojoj su se krugo- vaši tek zahuktavali. Upravo sa spomenutim procesima modernizacije i emancipatorske samosvojno- sti, zapravo kao njihova poetička srž, događala se i svojevrsna spiritualizacija Vidine lirike, njezino oslobađanje od uhodanih sklopova, primjerice hrvatske međuratne lirske retorike, od autobiografizma koji bi više naginjao privatizmu nego li simbolič-