Nova Istra

195 Božidar PETRAČ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU slavenstva i Stojadinovićeve stipendije jasno odgovara:„nižepodpisani je bio izbačen iz kotorske gimnazije, kao sedmoškolac, jer se nije htio upisati u Raićev Jugosokol. Nižepdpisanom su oca, malog poreznog činovnika, zbog te afere premjestili u Crnu Goru i nižepodpisanom je to žao. Što se njegova odlaska sredinom 1942. u Italiju tiče, Vida piše: „Ja se nijesam prijavio talijanskom konzulatu u Zagrebu kao osoba zavičajna u Kotoru – koji su Talijani zauzeli 1941. i anektirali bez moga znanja i ovlaštenja – zato da postanem talijanskim državljaninom, i nisam otišao u Italiju s ambicijom, da tamo glasam na izborima, nego naprosto zato, da sačuvam svoj fizički integritet (...)“ 21 Vida spominje kako su ga „stanovite osobe, kojima sam bio nepo- ćudan, jer su moju romantiku – dakle tipično hrvatsku – politički neodređenu bivšu studentsku frondu smatrali defetističkom urotom“ 22 , proglašujući ga antidržavnim elementom i pokušavajući mu 1942.„život učiniti bezživotnim“ 23 .„Mene je nekoliko žalosnih leventa prisililo, da napustimHrvatsku, moju domovinu još iz onih mladih stoljeća prije Krista u kojima su Teuta i Gencije vladali zlatnim dolinama i zelenim goricama (odatle u meni glincura i grka travarica za zdravicu g. Raiću!), a kasnije me korilo, što sam to učinio, poslušavši ih. Ali dobro je, što sam ih poslušao, jer smo se našli zajedno kao gosti IRA, pa kad mi pristupi koji od njih i kaže: ‘Sve je lijepo i dobro, što kažete, ali vi ste pobjegli 1942.’, ja mu odgovorim:‘Sve je dobro i lijepo, što besjedite, ja sam kao crna kukavica strugnuo i to zbog Vas 1942, a Vi ste šmugnuli kao heroj 1945, i to ne zbog mene, i molim, da se to unese u zapisnik. Vi živite, ja živim. Mir Nichts – Dir Nichts’.“ 24 Glede pak svoje političke djelatnosti na Sveučili- štu, Vida piše:„Prije 18 godina, sastojala se u želji, da oružničku Jugoslaviju, koju su izmislili Vlahe Raići, skrše narodi, okovani u njenim glavnjačama, punim stijenica i gramofonskih ploča, a kad završim ovu ‘političku debatu’ s Raićem, gramofonskom rumbom, posvetit ću se opet zatišju lirike, u korist moju, a još više njegovu.“ 25 Vida nije mogao pobjeći sa ženom i sinom u Italiju jer se sin Klaudije rodio 1943. u Rimu. Prijeratnu stipendiju nije dobio od Kraljevine Jugoslavije, nego od talijanskoga Isti- tuto relazioni culturali con l’estero kao slušač Filozofskoga fakulteta u talijanskom odsjeku romanskog seminara; Vida nije bio na talijanskom „platežnom spisku“, još manje je bio na popisu Glavnog izaslanstva fašističke stranke pri Poglavniku, nego je bio na plaćevnom iskazu Državne prve realne gimnazije u Zagrebu s koje je u funkciji nastavnika talijanskoga jezika i književnosti bio dodijeljen na rad Talijan- skom seminaru Hrvatskoga sveučilišta, a na talijanskom „platežnom spisku“ bio je 21 Op. cit ., str. 91. 22 Op. cit ., str. 92. 23 Ibid. 24 Ibid. 25 Ibid.