Nova Istra

194 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Božidar PETRAČ kojima da nema pojma, ali se u njih ipak zalijeće. U istoj fusnoti prisjetio se opet su- sreta s Vidom u društvu s Rudolfom Baričevićem u jednoj kavani u središtu Buenos Airesa iz 1950. Vida da je sjeo za njihov stol i osporio splitsko podrijetlo Raićeva oca, nazvavši ga „kuferašom“, „dotepencem“ iz Zagore. To da je Raića kosnulo te da mu je dao petama vjetra i da je Vida pobjegao „što su ga noge nosile“ te se njemu, Raiću, više nije usudio približiti. Bio je to popriličan broj što uvrjeda, što potvora, što neistina, grubih kvalifikacija i podmetanja na što je Vida očito bio prisiljen odgovoriti. Kako je Vida odgovorio? Vida polemiku piše ironično, sarkastično, gotovo s dozom nonšalancije, literarizirano. Uostalom, Vida je književnik, znalac, kadar se poigrati riječima, metaforama, različitim likovima i povijesnim osobama, kadar je snažno poantirati, „podvaliti“ kakvu jednostavnu šalu, našaliti se i na svoj račun. U svakom slučaju, vidljiva je velika razlika između kritičkog izraza Vidina i pole- mičkoga bijesa Raićeva. To su posve sigruno dvije razine, dva različita sloga, dvije različite glave, dva različita stupnja pismenosti. Vida se ne razmeće vulgarnostima i grubostima, on ne„podvaljuje“ bučno, nego vrcavo, pršti u asocijacijama i humornim dosjećivanjima. Nije bez razloga njegov tekst/polemika nazvana humoreskom. „Ja sam – kaže – bio kaplar u miriditskom ‘Preporodu’, ja sam motrio kroz ‘kanočal’ odnose meridita i bradonjita-četnikita, a ovaj ovdje – i upre prstom u mene – on je bio quasi djeneral, osoba od povjerenja, vrlo utjecajna ličnost u Zagrebu s veoma jakim vezama. On je stanovao u luksuznim hotelima s toplom vodom i šalatom s octem bez ulja. K njemu su zalazili visoki politički faktori, Tin Ujević, Frano Alfi- rević i Franjo Domović, poznati bogataši i za život – kao i on – vrlo sposobni ljudi. Prvi je pisao glasovitu političku studiju ‘Ljudi za vratima gostionice’ u kojoj pledira za razdiobu Balkana na utjecajne sfere, drugi je objavio ekonomsku studiju ‘More i daleki gradovi’ u kojoj se u stvari traži norveški bakalar za Dalmaciju, a treći je u ‘Razlupanom Nebu’ pod zlokobnim utjecajem Lojzeka Majera, skicirao sustav me- teoroloških promjena nad hrvatskim Zagorjem. Eto vidite, taj Vida je i te kako bio potreban Miriditima, toliko potreban, da je svojim prevodima u šest mjeseci zapo- slenja zaradio u ‘Preporodu’-’Besi’ 6 (slovima šest) tisuća antiposnih ratnih kruna zlatica... Osim toga bio je albanski državljanin, znate, albanski državljanin, državlja- nin, glasač na izborima u Tirani, a sve je to vrlo važno, lijepo je živjeti za domovinu, ali je još ljepše za nju umrijeti, kako sam to ja i svi mi učinili...“ 20 Jasne su aluzije na Raićeve optužbe kako je tobože glasovao u Italiji kao talijanski državljanin. No, kad su u pitanju Raićeve povore,Vida je vrlo precizan i konkretan: u pogledu svoga jugo- 20 Viktor Vida, Rasulo Dorijana Vlaja u: I. Bogdan-V. Vida, Obrana hrvatske cjelokupnosti i javnih radnika . Buenos Aires, 1954., str. 84-85.