Nova Istra

193 Božidar PETRAČ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU škola. „Uz to mu je Fritzova škola dala uvida u njegove dijalektičke trikove, u ko- jem je pogledu učenik mnogo bliži učitelju, nego u literarnom stvaranju, jer dok je Krleža literarni talent, koji je mnogo toga napisao, iako sve nije, dakako, od iste vrijednosti, dotle je Vida tek pabirčar, koji se može svojim pabirčenjem exhibirati u emigraciji, u kojoj posebne prilike omogućuju razmetanje i literarnim puranima.“ 16 Došavši u Rim, Vida da je nastavio slati prijevode za „Preporod“, koristeći se Glav- nim izaslanstvom fašističke stranke pri Poglavniku. Vlaho Raić se zatim prisjeća Vide i njihova susreta u Rimu nakon rata 1946., koji da ga je oblijetao i da mu je laskao. Prisjeća se i da ga je ljeti pitao za koga da glasuje. Raić je to pitanje vrlo iznenadilo jer je pretpostavljao da se Vida odrekao talijansko- ga državljanstva nakon Mussolinijeva pada. „Jasno je dakle, da je talijansko izborno povjerenstvo u Rimu još u ljetu 1946. vodilo u svojim spiskovima Vicotra Vidu iz Kotora kao talijanskog državljanina“ 17 , piše Raić. Na temelju svega što je Vlaho Raić o Vidi napisao, vidljivo je da ga je, dakle, optužio da je bio bivši komunist, bivši Jugoslaven i bivši fašist. Bio „bivši sekretar jugoslavenskog bokeljskog i crnogorskog kluba“, jer da je pripadao predratnoj „ljevi- ci“ i krležijancima, a sruge strane da je bio tijesno povezan s talijanskim fašistima. Činjenica je da Vidu nisu zanimale ni ekstremno lijeve ni ekstremno desne političke opcije, da se uvijek klonio takva angažmana i radije se sklanjao u sfere lirike i lirskih traženja svojih ispunjenja. No, to očito nije priječilo da ga ne očešu razna naklapanja i spekulacije te da ga se pokuša tobože činjenično diskreditirati u očima hrvatske emigracije, kako to pokušava učiniti Vlaho Raić. Na drugome mjestu, u poglavlju „Lice i naličje V. Nikolića“, u obračunu s Niko- lićem, Raić spominje Vidu kao stihoklepca koji uspijeva „tek u slobodnom stihu prekuhati Ungarettia, kao svoj glavni stihotvorski kvasac“ 18 , a na kraju i u jednoj fusnoti, u kojoj ne propušta prigodu osvrnuti se na polemiku Kvirina Vasilja kojom je ovaj u čikaškoj „Danici“ „isprašio“ Vidu koji je u „Glasu svetog Antuna“ objavio članak o rimskim kavanama, zapravo da je „pabirčio“ iz teksta objavljena u „Risor- gimentu“, talijanskim novinama koje su izlazile u Buenos Airesu. „Producirajući se, Vida drobi i ovo i ono, često bez ikakve medjusobne veze, onako nabačeno s brda i dola, ali uvijek sa žabarskom pretencioznošću, kao što je to običaj kod drugora- zrednog pabirčara, koji se po prvi put u svom životu izživljuju u tom svojstvu“. 19 Osim toga, Vasilj da je „isprašio“ Vidinu ignoranciju u teologiji i filozofiji, temama o 16 Op. cit ., str. 71. 17 Op. cit ., str. 72. 18 Op. cit ., str. 98. 19 Op. cit ., str. 108.