Nova Istra

189 Božidar PETRAČ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU ske narodne duše“. 9 Raića je očito sama recenzija, ali ne samo ona, toliko povrijedila i ražestila da je na nju hitro odgovorio drugom knjigom Životni problemi hrvatskog naroda. Zašto Hr- vatska mora biti narodno homogena država . U toj je knjizi pokušao opravdati određe- ne propuste „na brzu ruku“ napisane knjige Hrvatska i Srbija . Za razliku od Ostovi- ća, Cilige i Kljakovića, koji da su smetnuli s vida osnovni životni problem Hrvatske, a to je pitanje odnosa prečanskih Srba prema hrvatskome narodu i hrvatskoj državi, pitanje njihove uloge i težnji, Raić to pitanje nastoji raščlaniti te misli sažimlje u dvanaest točaka: „1. Sukob izmedju hrvatskoga naroda i srpskog naroda mora biti medjunarodnog značenja, da bi velike zapadne sile, u danom času i u okviru njihovih općih interesa, zahvatile u odnose izmedju Hrvata i Srba; 2. Čim se polazi s predpo- stavke, da je moguće, da Hrvati i prečanski Srbi žive kao doista ravnopravni gradjani u zajedničkoj državi, sukob izmedju hrvatskog naroda i sprskog naroda gubi za ve- like zapadne sile karakter i važnost medjunarodne opasnosti i ne prelazi okvir unu- trašnjih trzavica, koje će prije ili kasnije Hrvati i Srbi sami riješiti; 3. Već se s toga ne može ni narodno ni politički lučiti prečanske Srbe od Srba u Srbiji, ako se doista želi ostvarenje hrvatske države; 4. Prečanski Srbi bili su i ostali su, odkad su nahrupili u hrvatske zemlje, razorni elemenat, te su bili uvijek, otvoreno ili prikriveno, orudje tudjinske politike UHrvatskoj; oni su bili i ostali zakleti neprijatelji hrvatske držav- ne misli; 5. Nema ni može biti jačeg i prirodnijeg jamstva za budućnost hrvatskog naroda, nego što je narodno homogena hrvatska država ; 6. Svaka druga kombinacija bilo bi tek krparenje, koje ne bi riješilo osnovni problem sukoba izmedju Hrvata i Srba; 7. Ostovićevo, Ciligino i Kljakovićevo gledište o sredjenju odnosa izmdju Hr- vata i Srba, znači u stvari produljenje odnosno stvaranje nove Jugoslavije, ma kako se ona zvala, i to u pogoršanom izdanju s gledišta medjunarodne stvarnosti, jer bi u njoj bilo relativno više Srba, nego je danas Hrvata u Jugoslaviji, a uz to bi ti Srbi graničili sa svojom maticom zemljom, sa Srbijom; 8. Nema stvarno izgleda da bi ikad bilo koja velika demokratska zemlja pomogla ostvariti takvu državnu tvorbu; 9. Bez izmjene pučanstva nema stvarno samostalne Hrvatske, niti se može voditi neovisna, sa životnim interesima hrvatskog naroda uskladjena državna i narodna politika; 10. Na životno pitanje hrvatskog naroda, da se konačno osovi na svoje vla- stite državne noge, ne smije se gledati s gledišta pokrajinskih težnja i tradicija, naime samo kao Zagorci, Dalmatinci, Bosanci, Slavonci, Srijemci, Istrani i t. d., već jedino kao Hrvati; 11. Dr. Dinko Tomašić i ja iznijeli smo jedini do sada prijedlog, koji bi, kad bi se ostvario, osigurao Hrvatskoj doista položaj samostalne i slobodne države. Dr. Tomašić i ja došli smo, sasvim neovisno jedan od drugoga, do zaključka, da se 9 Franjo Matić, Hrvatska i Srbija. „Hrvatska revija“, III/1953., br. 3, str. 351.