Nova Istra

188 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Božidar PETRAČ sa između Hrvatske i Srbije, otvorile mogućnosti za mir i suradnju cijele Europe, a uređeni odnosi između naroda i država doveli bi do smirenja Europe, sklapale bi se europske države u velike konfederativne zajednice i time bi se stvorili uvjeti i udarili temelji osnivanju Europske Unije. Vlaho Raić, dakle, predlaže okupaciju, plebiscit, arbitražu, prisilnu selidbu pu- čanstva i prepuštanje Srbiji Srijema, većega dijela Bosne i Hercegovine; Crnoj Gori Boke Kotorske, a Italiji ustupanje Trsta i većega dijela Istre te uprave Rijeke i Zadra. Priložio je svojem viđenju rješenja posebnu zemljovidnu skicu. Kako mu je „Hrvatska revija“ objavila i oglas za knjigu, Raić je očekivao da će mu Vinko Nikolić osigurati i objaviti pozitivnu recenziju knjige. No to se nije do- godilo. Knjigu je vrlo negativno u poduljem kritičkom osvrtu ocijenio Franjo Ma- tić 8 , sin Tome Matića, predsjednika HAZU od 1942. do 1945. Matić, uz određene invektive na Raićev račun (autor knjige da je bio svakako kotačić Pavelićeva reži- ma, politički urednik „Novog lista“ odnosno „Nove Hrvatske“, izdanja Ustaškoga nakladnog zavoda, glavni urednik „Preporoda“, vlasništva „Ente Stampa Italiana“, središnjega fašističkog nakladnog zavoda, činovnik Ministarstva vanjskih poslova NDH itd.), posebnu pozornost poklanja Raićevim„receptima“ rješenja hrvatskoga pitanja. Posebice ga iritira Raićev minimalizam u hrvatskim traženjima, odnosno nepodnošljiva lakoća Raićevih ustupaka i dijeljenja povijesnih hrvatskih teritorija. Posve nerealnom Matić smatra ideju o preseljenju pučanstava, koja se nikako ne može održati s obzirom na načelo nepokretnosti s rodne grude, izraženo i ozakonje- no u povelji o ljudskih pravima UN-a, a, osim toga, ta ideja nije bila ni izvorna jer ju je već bio iznio Dinko Tomašić. Osim toga, Matić nalazi još niz zabluda, netočnosti, iskrivljivanja pojedinih činjenica te jezičnih nesklapnosti kao potvrdu svojemu krat- kom zaključku. Ocjenu Raićeve knjige Matić sažimlje ovim riječima: „Sve u svemu: hrvatskoj nacionalnoj stvari knjiga je od slabe koristi, od dokumentarnog značaja nije, a dobra opažanja i prikaze zasjenjuju očite zablude, pomanjkanje kriticizma i shvaćanja bitnosti hrvatske problematike te nerazumijevanja osjećaja i težnja hrvat- 8 Franjo Matić (1902.-1972.), pravnik, doktorirao 1926. na Sveučilištu u Zagrebu. Do uvođenja diktature kralja Aleksandra bio je u upravno-političkoj službi, a zatim prelazi u slobodno odvjet- ničko zvanje. Od 1938. posvećuje se isključivo novinarskom zvanju stupivši u službu novinske agencije „Transkontinent-Press“ u Berlinu, gdje ga je zatekao završetak Drugoga svjetskog rata. U Austriji je neko vrijeme zatočen u američkom koncentracijskom logoru „War Crimes Detention Camp – Marcus W. Orr“ u blizini Salzburga. Zatim se sklanja u Italiju odakle odlazi u Argenti- nu. U Buenos Airesu pristupa uredništvu dnevnika „Freie Presse“ i surađuje u brojnim europskim listovima. Aktivan je u hrvatskoj emigrantskoj publicistici: objavljuje studiju „Bosna – sastavni dio Hrvatske“ („Hrvatska misao“, Buenos Aires, 1956.). Umire u 15. siječnja 1972. u Rio Gallegosu.