Nova Istra

187 Božidar PETRAČ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU demokracija, po mogućnosti Sjedinjenih Američkih Država, trebale zaposjesti Ju- goslaviju i tako spriječiti nova međusobna obračunavanja. 2. Trebalo bi, pod nadzo- rom velikih zapadnih demokracija, raspisati plebiscit, po kojem bi narodi Jugoslavije slobodno i bez pritisaka odlučili kako žele živjeti, u zajednici ili svaki u svojoj drža- vi. 3. Na temlju rezultata slobodno izražene narodne volje, srediti odnose između Hrvata, Srba, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca i drugih naroda u Jugoslaviji. 4. Ako bi se hrvatski narod izjasnio za uspostavu svoje države, a ako se u pitanjima razgraničenja i drugim pitanjima Hrvati i Srbi ne bi mogli zajednički dogovoriti, arbitražni sud velikih zapadnih demokracija donio bi o spornim pitanjima odluku, temeljenu na načelu narodnog samoodređenja. 5. Pod nadzorom velikih zapadnih demokracija izvršilo bi se izmjenu pučanstva i tako spriječilo da narodne manjine i dalje budu uzorkom sporova, iredente i sukoba. 6. Savez naroda ili drugi visoki međunarodni forum bio bi jamac novoga stanja i arbitar u eventualnim sporovima. 7. Između novih, narodno homogenih država uspostavila bi se najšira sloboda trgo- vine i koordinirao bi se njihov gospodarski razvitak. To bi bile mjere kojima bi se na miran način sredili odnosi između hrvatskoga i srpskog naroda. Po njegovoj zamisli, Hrvatska bi obuhvaćala Trojednicu, bez većega dijela Srijema i Boke Kotorske koja bi u cijelosti pripala Crnoj Gori, zatim srednju i istočnu Istru sa svim istarskim i dalmatinskim otocima (za Rijeku i Zadar bi se osiguralo upravnu autonomiju), Bosnu i Hercegovinu zapadno od rijeke Bosne, te one baranjske i bačke kotare koji bi joj pripali na temelju narodnoga samoodređenja. Raić dakle predviđa i zagovara izmjenu pučanstva pod nadzorom međunarodnih čimbenika i odriče se u ime nuž- nih kompromisa određenih povijesnih hrvatskih prostora. Jer, piše Raić, „Podjela Bosne i izmjena pučanstva, dalekosežne su i teške odluke, ali nema drugog puta, da se konačno smire Hrvati i Srbi te da se Hrvatska i Srbija, u okviru njihovih etničkih snaga, konsolidiraju i budu sposobne za demokratski sustav i plodan kulturni život. Ni jedan veliki, teški povijesni sukob nije se, uostalom, pravilno rješio bez smjele odluke, temeljene na životnom iskustvu i na stvarnosti snaga, koje su bile u pitanju. Takav je i sukob između Hrvatske i Srbije, pa se i njegovo pravilno rješenje može ostvariti jedino vodeći računa o nemogućnosti mirnog suživljenja Hrvata i Srba te o njihovim etničkim snagama kao i o geopolitičkim zakonima njihovih zemalja.“7 Područje Hrvatske bi, po njegovu rješenju, zapremalo oko 100.000 četvornih ki- lometara, a pučanstvo bi, nakon izvršene izmjene, brojilo blizu 5.000.000 Hrvata katoličke i islamske vjeroispovijesti te u manjem broju drugih religija, kao i malih narodnosnih oaza (Talijana, Židova, Slovaka, Nijemaca, op. a). Tako bi se sređiva- njem prilika na jadransko-podunavsko-balkanskom prostoru, nakon rješenja odno- 7 Op. cit ., str. 305.