Nova Istra

174 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Daniel MIKULACO se kategorije pak daju prispodobiti pojmu kronotopa , odnosno današnjem značenju i uporabi toga pojma. Pojam kronotop (od grč. χρόυος – vrijeme i τόπος – mje- sto; r. hronotop , nj. Chronotop , e. chronotope ) – pojam je ruskog teoretičara Mihaila Bahtina 4 , a odnosi se na prostorno–vremenske veze ( prostorno-vremensku strukturu ) pripovjednog teksta. Ističe kako se svijet djela i realni (prezentni) svijet međusobno isprepliću, nadopu- njuju i obogaćuju kako u procesu nastanka djela tako i tijekom naknadne čitateljeve percepcije. U tom slijedu postupak kronotopizacije pripovjednog teksta znači pri- davanje vremena prostoru (temporalizacije prostora), što onda, s obzirom na pro- matrača/čitatelja i vrijeme promatranja (prošlost, sadašnjost, budućnost) u svijesti recipijenta rezultira specifičnim stapanjem u prostorvrijeme ( space-time ). Dakle, o kronotopu se može govoriti kada neki događaj 5 (s obzirom i na fizikalno i na mental- no vrijeme) u/na nekom prostoru biva percipiran (interpretiran) u emocionalnom diskurzu. Bahtinov pojam kasnije su osobito prihvatili i doradili strukturalisti te poststruk- turalisti postavljajući ga na razinu općeg pojma suvremenih teorija proze, naratolo- gije i suvremenih teorija književnosti uopće. Tako se danas pojam kronotopa koristi pri razmatranju svih proznih žanrova kada se želi ukazati na specifične prostorno- ‑vremenske odrednice nekog proznog teksta i njihov utjecaj na oblikovanje likova i odnosa među njima te nekog specifičnog ugođaja, na stupanj mimetičnosti, socijal- nog, političkog ili uopće kulturološkog konteksta... Analiza novele (?) „Tajno poslanje“ prema navedenim teorijskim postavkama Krenemo li od religijski intonirana naslova (lat. Missio occulta , esp. Misión secreta ) i biblijskog imena glavnog lika Joba 6 te dominirajućih motiva priče: vjera/sumnja, na- 4 Mihail Mihailovič Bahtin pojam kronotopa predstavlja u raspravi Oblici vremena i kronotopa (1937./ ‘38.) objavljenoj u knjizi Pitanja književnosti i estetike (Voprosy literatury i estetiki) tek 1975. te pod naslovom O romanu , Nolit, Beograd, 1989. 5 Najjednostavnije rečeno, događaj se može promotriti kao semantički zgusnuto čvorište, kao svojevrsna asocijacija koja omogućava interpretaciju u određenom smjeru, a taj će smjer biti određen prostornovre- menskim parametrima fizičke sastavnice, s jedne strane, te emocionalne sastavnice, s druge. Zapravo na taj se način interpretacija usmjerava prema jednom, više-manje točno određenom trenutku u povijesti čija je semantika na emocionalnoj razini povezana sa semantikom konstruiranog prostorvremena, odnosno kronotopa . (Piskač, 2007.) 6 Job : biblijska priča o Jobu – pravednu, bogatu i bogobojaznu čovjeku kojega Sotona, uz božji pri- stanak, oduzimajući mu sve (djecu, bogatstvo, zdravlje) nastoji uništiti i staviti na kušnju ne bi li zanijekao svoju vjernost Bogu. Nakon što izdrži sve kušnje, Bog mu mnogostruko uzvraća za njegovu odanost ( Knjiga o Jobu , Stari Zavjet).