Nova Istra

173 Daniel MIKULACO XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU • • X ima viši položaj od Y-a – ima pravo uzimati pa i ne mora nešto dati da bi nešto dobio; dobiva po inerciji/moći vlastita nadređena (povlaštena) statu- sa (kralj, plemić, direktor, patrijarhalni muž/otac, svećenik, političar, dik- tator...). Kako je ovdje riječ o očito nepravednom (nedemokratskom) tipu interakcije, sistem izmjene ostvaruje se tako da onaj koji ne mora dati u konačnici ipak izgubi – navesti sudbinu protiv njega , potruditi se da izgubi ono što ga čini moćnim ili sretnim... • • X ima niži položaj od Y-a – zato nema pravo uzeti , jer se uzimanje ( krađa , preljub ...), osobito iz podređene pozicije, smatra grijehom te oštro osuđuje i sankcionira – zato je odgovor ili ostvarenje izmjene u kazni za počinjeni grijeh. Kao osobito cijenjen tip jednosmjerne izmjene ističe se oduzimanje nečijeg života (ubojstvo), što se, kao i preljub , sankcionira kaznom ponovnog uzimanja : prijestupnikovih (osuđenikovih) dobara , njegove slobode ili živo- ta. Sistem izmjene nastoji se pak izigrati razvijanjem strategija izbjegavanja kazne . Kako bi ravnoteža ipak bila uspostavljena, budući da se izmjena ne može izvršiti s primjerice umorenim, ili drugim sudionikom u preljubu, interakcija se prenosi na treću osobu : na zakonodavca (sud), prevarenog su- pruga/prevarenu suprugu ili neku višu instancu. Novi primalac (sudionik) izmjene može tako biti i netko tko primarno ne mora biti prisutan u priči. Iz navedenog slijedi kako formalna struktura pitanje/odgovor i semantička struk- tura izmjene čine cjelinu. Tako novele neprekidno rastaču (razgrađuju) postojeće sisteme uzimajući ih uvijek kao polazišnu točku za njegovu transgresiju i (...) uvijek nove sistemske izmjene . Baš na temelju takve strukture ova je građanska književna vrsta u stanju opisivati suvremene društvene sustave i uvijek iznova razotkrivati njihov mentalitet. Svaka se novela, prema tome, ostvaruje upravo opovrgavanjem i destrukcijom ponuđenog sistema izmjene. Paradoksalno , reći će Todorov, taj njen destruktivni karakter ujedno je i pokretački. Kao takva, zaključuje, novela se ističe slobodnom i nekodiranom radnjom ( liberal- nog tipa ) pa je stoga njena struktura i usporediva sa sustavima suvremene političke ekonomije čije se zakonitosti i mijene (transgresije) upisuju u njezinu strukturu. Drugi bitan element za razmatranje Vidine novele Tajno poslanstvo , a na koji se ukazuje pri usporedbi novele i lirike, predstavljaju kategorije vremena i prostora te pripadajućeg postupka vremenovanja 3 , kao vrlo značajnih za oblikovanje lika. Ove 3 Pojam sistemskog teoretičara Waltera Biemela koji ističe da je vrijeme (imanentni) dio pripovijesti kao što je i ona element života. Akt pripovijedanja ujedno je i akt vremenovanja u kojem se i putem kojeg se prezentiraju ( konstituiraju , oblikuju u i kroz vrijeme ) prikazane osobe (Biemel, 1997.).