Nova Istra

172 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Daniel MIKULACO novele, dakle, počivaju na temi izmjene, odnosno sve opisuju proces izmjene koji do- minira svijetom i nastoje ga, u ime osobne poduzetnosti (u duhu individualizma i ideo- logije građanske klase i nove buržoazije ) opovrgnuti ili preformulirati prema vlastitim potrebama. Zato Todorov pokazuje kako se semantička cjelina novele gradi na temi lažne izmjene , odnosno na provođenju različitih načina transgresije tj. specifičnih po- stupaka (tipova izmjena ) koji su čitljivi u većini novelističkih tekstova. Unutar dviju osnovnih kategorija: I. izmjene u oba pravca te II. jednosmjerne iz- mjene , koje dijeli prema dominantnim glagolima, razlikuje više tipova operacija (po- stupaka). • • Izmjene u oba pravca – označene su glagolima davati / primati : 1. X daje Y-u , 2. Y daje X-u (ili X prima od Y-a) . Ovaj tip izmjena označen je istovjetnošću izmijenjenih mjesta vrijednosti . Slijede načini izigravanja tako ponuđena sistema: • • Zanemarivanje ili rušenje pravila igre, izmjena se ne može fizički ostvariti, upliće se prst sudbine pa izmjena nije pravovremena ili dobra ili se uopće ne dogodi, namjerno odbijanje izmjene ( takva se radnja baš ne cijeni )... Dobro je da se događa izmjena, a onaj koje je odbija najčešće biva kažnjen. • • Izmjena se može odbiti i velikodušnošću , ili davanjem bez primanja . Takav postupak uvijek biva nagrađen zahvalnošću ili divljenjem . U ovaj tip izmjene Todorov uvrštava i samoubojstvo – kao literarno vrlo cijenjenu radnju . • • Izigravanje sistema izmjene zamjenom drugim sistemom ili varanjem unutar samog sistema . Takvom se postupku ( varanju ), smatra Todorov, vrlo često pribjegava na način da X dopušta Y-u da vjeruje kako mu ovaj nešto daje, što je laž, ali Y u to vjeruje i stvarno daje X-u . Moguće je, ali i rjeđe , da X vjeruje da vara Y-a, a u stvari je obratno . Prema navedenim tipovima, Todorov zaključuje kako očekivana dvosmjerna iz- mjena gotovo uvijek biva osujećena i izigrana, a izmjena koja se provede nikad nije ispravna i jednakovrijedna , već najčešće negativna . Čak ni pozitivna izmjena (...) ne poznaje jednakost – uzvratni čin obično vrijedi više od prvog. Kao razmjerno rijedak primjer (u Dekameronu ) Todorov ističe dvoznačne izmje- ne , dakle one koje se mogu tumačiti istovremeno i kao davanje i kao primanje , i kao dvosmjerne i kao jednosmjerne interakcije (npr. različite vrste preljuba i ljubavnih trokuta...) – što je pak odlika suvremenijih tipova interakcija i prisutnije u suvreme- nijim tipovima novelistike. • • Jednosmjerne izmjene – određene su glagolom uzeti , tj. naglašeno neravno- pravnim karakterom dvaju sudionika i legaliziranom nejednakošću . Netko oče- kuje da dobije ( primiti ), a da pritom i ne pomišlja uzvratiti na bilo koji način ( dati ):