Nova Istra

161 Irvin LUKEŽIĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Trepćuć sred borja i grobova plovi; / Pravedno podne tu gradi iz vatre / More, to uvijek započeto more! / O nadoknado što je misli tvore / Kad pogledima mir bogo- va snatre!“ 51 Podne je ovdje simbol vječnog poretka. Sjedeći uz čemprese na groblju, usred ljetne podnevne topline, promatra more i sunce. U tom zanosnom času, čini mu se, da se spaja sa svemirom i da mističkim osjećajem obuhvaća odjednom sve oko sebe. To je čas, kad vrijeme staje, jer smo vezani s apsolutom. 52 Sunce obasjava grobove i mramorove, more se svjetluca između borova, svijet djeluje smiren i vje- čan. Prema mišljenju Marcela Raymonda more je za Valéryja simbol kretanja, pod- svjesnog i stvaralačkog života. Ono je ujedno simbol žive duše, sa svojim tamnim i bezobličnim željama, sa svojim bezbrojnim tajnama. 53 Golubovi predstavljaju Duh, odijeljen od tijela, i anđele čuvare. Oni su preostatak starih vjerovanja u besmrtnost duše. 54 No, s druge strane golubice su bijela ribarska jedra koja se vide na pučini zaljeva. U dvadeset i četiri strofe svoje poeme, zamišljene poput refleksije o biću i njegovoj sudbini, Valéry razvija slojevitu metafizičku meditaciju kojoj se na dramatičan način suprotstavlja početna ideja o moru kao „predmetu“ u hegelijanskom smislu, nepro- mjenjivu i nesvjesnu ništavilu, što ga podsjeća na kakav okamenjeni klasični Miner- vin hram, ispunjen šutnjom, s idejom dinamične svijesti što postoji u vremenu, koja predstavlja želju za čistom mišlju. Valéry uvijek i iznad svega postavlja „čistu svijest“ koja, prema njegovim riječima,„promatra samu sebe kako promatra samu sebe“. Za njega čak i sam čin stvaranja dolazi u pitanje pred čistom samo-kontemplacijom. 55 Vječna drama čovjeka i svijeta, sukob bića i njegova smisla, započinje zaustavljenim vremenom. Pred našim očima, otvorenim prozorima naše svijesti, šutljiva je pučina čiji se valovi šire u beskraj vječnosti. Svijest pokušava dokučiti sebi ono što vidi pred sobom pomoću apstraktnog sustava vlastitih ideja. Ta svijest ujedno je određena nesigurnošću i konačnošću ljudskoga postojanja. Ona je osuđena na tjeskobu zbog svoje smrtnosti. Oholost naše svijesti i spoznaje da smo jednaki bogovima, svladava pomisao na smrt. Minervino svetište, simbol božanskoga poretka i vječnoga mira, alegorija je vremena, veličanstven simbol ljudske spoznaje. Na krovu toga hrama, pod plavim nebesima, blista se zlatno crepovlje. To je, međutim, puki privid koji nastaje vječnim poigravanjem valova u kojima se zrcali sunčana svjetlost. U središnjem dijelu poeme dolazi do značajne promjene, do radikalnoga zaokreta 51 A. Šoljan, Antologija moderne poezije zapadnog kruga (od Baudelairea do danas) , ŠK, Zagreb, 1980., str. 104. Valéryjeve stihove preveli su Ž. Čorak i Z. Mrkonjić. 52 A. Bonifačić, nav. dj., str. 97. 53 M. Raymond, Od Bodlera do nadrealizma ,„Veselin Masleša“, Sarajevo, 1958., str. 166. 54 A. Bonifačić, nav. dj. str. 98. 55 A. Šoljan, nav. dj., str. 101.