Nova Istra

160 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Irvin LUKEŽIĆ alom koji valja nadmašiti, uvodeći u pjesničku igru svoju metafizičku tugu. Smisao korištenih simbola je raznolik, kao što je to već slučaj s glazbenim temama, tako da se one postojano isprepliću, prelijevaju jedna u drugu. Na sebi svojstven hermetičan i zagonetan način autor razvija motiv pretvaranja hladnog i apolonskog u životno i dionizijsko, završavajući potpunim trijumfom života. „Ova himna životu“, piše An- tun Bonifačić,„pobjeda privremenog i sukcesivnog nad vječnim i nepomičnim, oba- vijena je s nekoliko naslaga misli.“ 48 Bogdan Radica označava tu poemu „najushitni- jom pjesmom našega stoljeća“ zb og toga što pred skepsom sadašnjice u elementima mediteranske elipse pronalazi mogućnost vitalističkog optimizma za budućnost. 49 Antun Šoljan nazvao je Valéryja majstorom svoga zanata, smatrajući njegovu po- eziju veoma zakučastom, pridodajući da, unatoč tome, naplaćuje veliki trud koji je u nju potrebno uložiti, kako bi se razumjela. On je, u svakom slučaju, misaoni pjesnik, a njegovo Groblje pokraj mora ima više mogućih tumačenja. Najveću vjerodostojnost, međutim, nesumnjivo imaju autorove opaske i objašnjenja o postanju toga teksta, koji će postati gotovo sinonimom njegova rada, te će biti prihvaćena brže i bolje od ijedne druge njegove pjesme. Razlog tome vjerojatno leži u činjenici što u njoj ima više jasnoće, vedrine i muzikalnosti negoli tamnih, nerazumljivih formulacija, tako da se uglavnom može čitati i bez suvišnih objašnjavanja. U svojim Uspomenama , go- voreći o nastanku slavne poeme, Valéry kaže „da je u početku bio obuzet ritmičkom opsesijom: bila je to forma deseterca, vrlo malo upotrebljavana u modernoj poeziji. Poslije tri ili četiri generacije velikih umjetnika koji su do savršenstva dotjerali alek- sandrinac, izgledao mu je deseterac siromašan. Izabrao je kompoziciju u strofama od šest stihova koja će se temeljiti na kontrastima ili suglasnostima. Ovaj zadnji uvjet iziskivao je da poema bude monolog pjesničkog‘Ja’: u njemu će sudjelovati, biti utka- ne i suprotstavljene najjednostavnije i najstalnije teme njegovog čulnog, osjećajnog i intelektualnog života, onakve kakve su se bile nametnule prvoj piščevoj mladosti i asocirale se s morem i sa svjetlosti nekog mjesta na obali Mediterana. Budući da iza- brana kompozicija ima srodnosti s danteovskim stihom ( – može biti i sa sadržajem vezanim za one koji su prešli prag smrti – ) sve je upućivalo na smrt i orijentiralo pjesnika prema dijalogu, ujedno ličnom i univerzalnom. Na taj način mogao je dati svom djelu ono čulno, osjećajno i apstraktno što omogućava stvaraocu da prenese meditacije svog ‘Ja’ u pjesnički svijet.“ 50 Početna strofa poeme dojmljiva je slika mora što se, poput kakva tiha krova po kojem hodaju golubovi, pruža u beskonačnost: „Taj mirni krov kud šeću golubovi / 48 A. Bonifačić, nav. dj., str. 95. 49 B. Radica, Vječni Split , nav. dj., str. 65. i 68. 50 K. Drinković, Čitajući Paula Valéryja. Impresije i digresije.„Zadarska revija“, 4/1979., str. 367.