Nova Istra

159 Irvin LUKEŽIĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Groblje pokraj mora valja nedvojbeno tumačiti u kontekstu čitave pjesničke zbirke kojoj pripada, odnosno njezine temeljne poruke. Naime, kazivač je„sužanj vremena“, onaj koji sluti smrt i skori nestanak svoga Ja . U istoimenoj pjesmi, po kojoj je zbirka naslovljena, on ne zna što je, gdje je, niti kamo ide. Oko njega vlada pustoš jer je odlomljen, ubačen u vrijeme između Ničega i Svega, „potucalo i samac“. On je već za života bio iskorijenjen, djelujući u hispanoameričkoj sredini, daleko od zavičaja za kojim je toliko čeznuo. Unutarnji razdor pokazat će se za njega kobnim, nepre- mostivim. Slutnja smrti vidljiva je u snovitoj viziji sebe obavijenog bršljanom, kao i slikom Crne ptice Noći što mu slijeće na rame ( Sužanj vremena ). 38 Simbolika zvi- jezda ima vrlo značajnu ulogu u spomenutoj zbirci, a nalazimo je i u Groblju pokraj mora . Utjehu mu, na primjer, pruža pomisao na Večernjicu koja će mu svijetliti„kroz bršljan noći“ čak i onda kada ga odavno više ne bude među živima ( U tunelu ). 39 Zvi- jezde su jedini njegovi stalni suputnici u životu i smrti, one su„iskre šutljivih nebesa“ ( Staklena spirala ). 40 One su u isto vrijeme predmet njegove čežnje i svjedoci njegova umiranja u samoći ( Posljednja večer ).41 Rađanje zvijezde podsjeća ga, barem u prvo vrijeme, na netom preminule pokojnike ( Zaborav ). 42 Zvijezde Sredozemlja za vedre noći kruže nečujno nad uzdasima voda ( Prozor na more ). 43 Konačno, ovdje se nameće i usporedba Vidinih stihova s glasovitom poemom Paula Valéryja, Le Cimetière marin , koju je Frano Alfirević preveo na hrvatski jezik pod naslovom Groblje nad morem , 44 a Željka Čorak i Zvonimir Mrkonjić kao Grob- lje pokraj mora . 45 Postoji i varijanta naslova Mornarsko groblje , koju koristi Antun Bonifačić 46 , te Primorsko groblje , kako ga naziva Bogdan Radica. 47 Opjevano je u tom djelu groblje u lučkom gradu Sèteu, u neposrednoj blizini Montpelliera, na mediteranskoj obali Francuske, koje se podiže okomito nad morem, tako da se oda- tle pruža veličanstven pogled na pučinu. Odričući se uobičajenih klasičnih imena i govoreći u prvom licu, pjesnik se u tom djelu odriče simbola, ali zato sve oko sebe pretvara u simboličke znakove. Pritom se služi glazbenim kontrapunktima kao ide- 38 Olinko Delorko/Oto Šolc/Viktor Vida, Izabrana djela , Pet stoljeća hrvatske književnosti, NZMH, Zagreb, 1982., str. 376. 39 Isto, str. 385. 40 Isto, str. 388. 41 Isto, str. 386. 42 Isto, str. 389. 43 V. Vida, Izabrana djela , nav. dj., str. 99. 44 Prijevod je objavljen u časopisu „Mogućnosti“ 1956. godine. 45 Z. Mrkonjić-M. Tomasović, Antologija francuskog pjesništva , Artresor naklada, Zagreb, 1998., str. 380-384. 46 A. Bonifačić, Paul Valéry , MH, Zagreb, 1940., str. 93. 47 B. Radica, Vječni Split , nav. dj., str. 65.