Nova Istra

147 Irvin LUKEŽIĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU u njima neka suzdržanost i gracija, odmjerenost, odsustvo napregnutosti, težnja za harmonijom; osjećamo ljepotu pjesme čak i prije negoli počnemo razmišljati o ne- kom dubljem smislu koji ona u sebi nosi; osjećamo njen ritam, glazbu, njeno izri- canje koje je posljedica pomnoga kombiniranja i odabiranja riječi. Želimo li pjesmu istinski doživjeti, moramo, pročitavši jednu strofu, zastati, zatvoriti oči, te pokušati zamisliti opisano, onda tako nastaviti dalje, sve do posljednjega stiha, kako bi se dobio konačan dojam u našoj imaginaciji. Pažljivo je čitanje svake strofe potraga za ljepotom i unutrašnjim skladom ovih stihova. Opisi su jednostavni i kompaktni, u svega dva ili tri retka, ali posjeduju nesumnjiv unutrašnji potencijal i neobičnu privlačnost. Iz živopisnih predodžaba što ih stvaraju odabrane i moćne riječi, čitatelj može u svojoj imaginaciji prizor vidjeti u jačim bojama i životnije oslikan nego da gleda zbiljski prizor kakvoga primorskoga groblja. Pjesma Groblje pokraj mora kao da unaprijed pretpostavlja situaciju apsolutne samoće i tišine, čak i prije negoli što je počnemo čitati i odgonetati smisao onoga što čitamo. Samoća i tišina snažno je prisutna u pjesmi. I nakon što stihove dočitamo, ponovno kao da nas okružuje ista ona apsolutna samoća i tišina, isti onaj spokoj koji smo imali na početku. Je li ovdje riječ o pukoj iluziji? Podrazumijeva li ova pjesma i ono što je neizrečeno? Ako da, kako to valja razumjeti? Naizgled je sve jasno i ra- zumljivo, riječi i misli teku ravnomjerno, uživamo u njihovoj zvonkosti i ugođajima što ih u svijesti prizivaju. Ipak, prilikom ponovljenoga čitanja, pojavljuje se problem. Ono što zbunjuje jest opći dojam fragmentarnosti, nedorečenosti ili čak namjerne nedovršenosti. Radi li se ovdje o smišljenoj autorovoj strategiji/taktici prikrivanja onoga o čemu se zapravo misli? Radi li se o svjesnoj odluci? Ili je pak riječ o tajni koja se riječima ne može do kraja izreći, o nečemu što je možda ostalo nedohvatljivo i samome piscu? Možda i tema izmiče konkretizaciji u obliku poetskoga govora? Teško je odgovoriti na ova pitanja. U svakom slučaju, pjesmu ne možemo prihva- titi, objasniti i razumjeti otprve, samo razumom, već do njenoga smisla valja doći prije svega dubljom imaginacijom, uživljavanjem u poetski tekst, novim pomnijim iščitavanjem i razmišljanjem. Pjesma zapravo i ne može biti tek posljedicom racio- nalističke, umne konstrukcije, već je ona prvenstveno plod osjećaja, posljedica unu- trašnjih borbi i intenzivnih autorovih proživljavanja, koji se sažimaju i zgušnjavaju u završnim potezima pera, kada stihovi dobivaju konačan oblik. Premda škrta na svoj način, u svojoj šutljivoj slutnji i raznovrsnim nagovještajima, pjesma je bogata unutrašnjim smislom. Zagonetka je to oko koje se valja dodatno potruditi, kako bismo je uspješno odgonetnuli. Nedvojbeno se govori o bokeljskom krajoliku, odnosno o nekom od tamošnjih slikovitih grobalja, podignutih tik ponad mora, u dubokoj sjeni borova i čempresa. Sugerira nam se to već i pomno odabranim naslovom. Međutim, odmah uočavamo