Nova Istra

145 Irvin LUKEŽIĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Postoji, međutim, velika opasnost da se izgubimo u tom lirskom svemiru, uko- liko se prepustimo površnom impresionističkom ocjenjivanju ili ukoliko polazimo od pretpostavke da pod svaku cijenu moramo uspostaviti određene analogije, kako bismo dokazali navodne srodnosti ili utjecaje. Na taj način, baveći se onim sekun- darnim, bivajući zavedeni vlastitim preduvjerenjima, lako možemo izgubiti iz vida ono što je uistinu važno i vrijedno u toj poeziji. Uostalom, ne treba zaboraviti da je riječ o hermetističkoj lirici, pa je korisno podsjetiti na upozorenje Mirka Rogošića koji veli za Vidu: „Kroz guštike njegovih misli stoga se nije lako probijati, ali tko se odluči na to, stići će u predjele, gdje se bjelasaju iskristalizirana pjesnička iskustva i spoznaje poput gorskih glečera, na temelju kojih je moguće zaključiti da je njihov autor zaista izuzetan pjesnik.“ 7 Viktor Vida pruža čitatelju poseban svijet, naročito iskrenu proživljenu stvar- nost. Ponire u tajnu ljudskog bića na sebi svojstven i jedinstven način, služeći se po- sebnim poetskim sredstvima. U situaciji progonstva za koji se odlučio i nemogućno- sti povratka u zavičaj, za Vidu je svaka pjesma zapravo značila, barem u duhovnom smislu, priču o povratku u izgubljeni zavičaj, kojom ponovno dostiže i uspostavlja izgubljeno ljudsko dostojanstvo, usred sveopće ravnodušnosti i bijede svoga vreme- na. Pjesma je za nj uvijek nešto duboko osobno i bolno, odjek nestale stvarnosti, autorov „duhovni putopis“. 8 Bila je to lirska sublimacija njegovih neostvarivih čežnji za onim što se činilo nepovratno izgubljenim. Pokušat ćemo to istražiti na konkretnom primjeru iz njegova lirskoga opusa, raš- člambom i tumačenjem pjesme Groblje pokraj mora , koja je nastala 1952. i objavljena četiri godine kasnije u zbirci Sužanj vremena . Na tom se primjeru možemo uvjeriti koliko je delikatna i tajnovita umjetnost stiha, te koliko skrivene ljepote u njima možemo naći, iako to na prvi pogled možda ne uviđamo. No, svaka istinska poezija nužno mora posjedovati takva svojstva jedinstvenosti, izvornosti i neponovljivosti. Ti nas stihovi uvode u izvorni pjesnikov svijet, suočavaju s pučinom i grobljem koje kao višeznačni memento nagovješćuje metafizičku dimenziju doživljavanja primor- skog pejsaža, prerastajući u univerzalni simbol. Evo kako oni glase: Ležim u travi primorskoga groblja, kraj grma kupjene i spaljena vrijeska. Jednolični udar klesarskoga malja tišinu lomi. 7 M. Rogošić, Poezija Viktora Vide u: V. Vida, Otrovane lokve , Biblioteka mozaik, Zagreb, 1971., str. 22. 8 B. Bošnjak, nav. dj., str. 150.