Nova Istra

138 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Željka LOVRENČIĆ kao maturant. Ta je pjesma puna mraka, jezovito isprepletena ledenom i mrtvačkom tišinom: I dan i noć sreću se i izjednačuju po kutovima / crne praznine i u mojoj suhoj spodobi. / Rad dvije tvrde kore hljeba i jedne želje / čovjeku su iščupali srce, pa riju po njemu / ko crvi po mrtvacu prve noći u grobnici . Česta je tema tragična sudbina hrvatskoga naroda, koju poistovjećuje s vlastitom sudbinom. Jezovita slutnja smrti ističe se u jednoj od njegovih posljednjih pjesama, naslovljenoj Sudbina ratnika (ostala u rukopisu, pripada ciklusu Otrovane lokve ), a prati i kraće pjesme naslovljene Razbijena vojska i Ranjeni vojnik . Pjesma Razbijena vojska glasi: U brzim marševima, slomljenih zastava / stupaju vojnici / ispod krvavih oblaka / u najveći grob ... No, Vida na smrt ne gleda kao na nešto strašno – naprotiv, smatra da ona čovje- kovu životu daje dublji smisao. Zbog toga neki stihovi nisu posve mračni i pesimi- stični – čak bismo mogli reći da na neki način iz njih izviru nada, utjeha i vedrina. Premda u stihovima uglavnom teži simbolizmu i novome lirskom izrazu, to jest čistome pjesničkom jeziku koji zbunjuje čitatelja, Vida ne teži pretjeranoj komuni- kaciji. Ali ne možemo reći da nije imao potrebu za njom. Nije sasvim zatvoren u svo- ju kulu bjelokosnu, iako ponekad bježi u fantastične svjetove, u izolaciju te kao da želi dehumanizirati i izobličiti umjetnost. Sve su to posljedice vremena u kojemu je živio, vremena obilježenoga ekonomskim imperijalizmom i kolonijalizmom, u doba kad se pojavljuju totalitarni politički sustavi. Kažu da je Vida pjesme objavljivao neposredno nakon što bi ih spjevao. Već bi ih u trenutku stvaranja vidio u nekome časopisu. Mnoge od njih napisao je za kavan- skim stolom i u žurbi, no iznimno je pazio na riječi i veliku brigu posvećivao jeziku. U ostavštini su ostale tri njegove pjesme na hrvatskom: Sretni dani , Svjedočanstvo i Sudbina ratnika te dvije na španjolskome ( Elegia i Segunda muerte) , s tim da je Ele- gia zapravo prepjev pjesme napisane na hrvatskome jeziku. U rukopisu su mu još ostali neki prepjevi španjolske i kineske poezije koje je spremao za jubilarni svezak „Hrvatske revije“. Prozaik Za razliku od poezije, o prozi Viktora Vide malo se zna(lo) – najveći dio njegova esejističkoga i kritičkoga opusa u domovini je bio nepoznat ili se za nj jedva znalo. Pisao je eseje, feljtone, članke i prikaze knjiga i izložbi likovne umjetnosti, pole- mike, a objavio je i jednu novelu – Tajno poslanje . Objavljena je u Književnoj reviji od 4. prosinca 1951. i u časopisu Sloboda (godina I., br. 5) koji nikada nije bio dostupan javnosti. Ta vrsta njegovih zapisa prvi je put okupljena u knjizi Otključana škrinjica