Nova Istra

137 Željka LOVRENČIĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU ovisno o vremenskim mijenama, razvio je u mladome Vidi bogati unutarnji svijet, duboku melankoliju, a kasnije kad je otputovao bez povratka, preko mora i oceana, bolno ga je pritiskala nostalgija za izgubljenim zavičajem...“. Zbirka Svemir osobe počinje pjesmom na španjolskome: Playa triste, áspera bahía, yo te quiero en lo verde, que transpira blancos caracoles. La luna sube de la transparencia de una higuera estática. U njoj pjesnik pjeva o novome krajoliku koji ga okružuje jer njegov je pravi zavičaj nešto daleko i davno prošlo; ostala su samo sjećanja na mediteranske gradove, sunce koje prži, bijele crkvice... Tako, primjerice, u pjesmi Sanak pod tvrđavom pjesnik sa- nja alge , flaše na pijesku , more koje grgoće , dok se u Ex votu prisjeća Perasta za kojim neprestano čezne. U pjesmi Velikoj materi govori se pak o dalekoj Dalmaciji: I grlo moje Dalmacije duboko je grlo, / Gdje se kamen krši, / Gdje za bljeskom čeznu kovine ... U ranoj fazi pjesnik često rabi socijalnu tematiku: težak život Bokelja, oproštaje pred odlazak u tuđinu, te egzistencijalne tegobe. Česta je u njega vjerska tematika. Tako se, primjerice, pjesmu Gorući grm posve- ćenu Bogu i anđelima smatra jednom od najboljih hrvatskih religioznih pjesama. U njoj sve upućuje na veličanje Gospodina, a prema navodima Vinka Grubišića u knji- zi Hrvatska književnost u egzilu u ovoj pjesmi „između odzvona anđeoskih ukivanja imena Gospodnjeg u klisurama i jedva čujna šuma školjke, gotovo je sve zatečeno u istovremenim krajnostima i prolazima kroz kontraste“. Pjesma Svemir osobe posvećena je pak duši, nečemu uzvišenome: Besmrtna je duša / Šušti srebro lišća, / prevrnuta vjetrom... / Sve manji svemir biva, a spomen / Sve veći. U njegovim se pjesmama često isprepliću uspomene, opisi tišine, sjeta. Vida se ne bavi samo pojedincem i njegovim stanjima, razvidni su i drugi motivi kao što su tuga zbog propasti hrvatske države i sloma na Bleiburgu, tema prognanikâ, nostalgija za sanjanom i voljenom Hrvatskom. Pjesme često posvećuje hrvatskim kolegama pjes- nicima. Primjerice, Tinu Ujeviću posvetio je pjesmu Vatrometi sna , a naše pjesnike spominje i u pjesmi Matejna : Mislim na vas večeras u krčmi sam: / Poliću, Matošu, Donadini, / i nizašto ja ne bih htio da vas dam, / iako za gluho doba bijaste harlekini. (Iz zbirke Sužanj vremena ). Jedan od Vidinih najčešćih motiva jest smrt – pretpostavlja se da je prva njegova objavljena pjesma Poslanica mrtvog ( Zaključani kovčeg ) koju je objelodanio 1932.