Nova Istra

128 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Martina KOKOLARI Vida će u Fragmentima iz Mrtvog vremen a, prepoznajući Mediteran kao referent- nu točku u procesu reprezentacije, zapisati: „Rodio me velik, svijetli Jug u trijemovima zanesena mora, da kašnje žanjem ovaj krvav rug sa sjekiricom čobana iz gora.“ A ovako će pak konstatirati Quasimodo: „Žalima čujem vodu golubicu, Anape moj; u sjećanju jeca na njenu tugu silan šum. (...) Slijed povrataka uzaludan na tom tijelu, noć i talas zvijezda.“ ( Anap ) S idejom o divljoj, netaknutoj prirodi kao posljednjem mjestu čovjekova spasa svjedočit će Quasimodo: „Zapuštam se, zapuštam; urličem od proljeća, to je prašuma rođena u mojim očima od zemlje.“ ( Strpljivi moj dan ) Premda se kod Vide ne može govoriti o tako snažnoj interiorizaciji prirode, goto- vo potpunoj redukciji vlastitoga ja na vegetaciju kao u Quasimoda (usp. Pietropaoli, 1983:107), i on će, tragajući u njoj za „mirom, znakom dublje stvarnosti, sudbine“ ( Jacobbi, 1968:11), napisati: „U paprat mi je tijelo utonulo do oka, na vrhuncu, pa, kao stari kovčeg otključan iznenada, mirisali mi prsti po travi i po suncu, a cvijeće kao da je nicalo iz boka.“ ( Zaključani kovčeg ) pjesme. Vidina će se tako zvati Itaka , a Quasimodova Uliksov otok .