Nova Istra

117 Slaven JURIĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU stalni oblik kasne faze – iako je samo Bijeg u Egipat beziznimno deseteračka pjesma – i ritmički uzorak koji je, očito, imao u uhu pa i njega valja očitavati kao simp- tom kulturne i prostorne nostalgije koja prožima argentinski opus, osobito stoga što u zagrebačkom razdoblju potpuno izostaje. Zapravo, taj se metar u prvoj zbirci, Svemir osobe , pojavljuje razmjerno rijetko (u Velikoj materi on popunjava središnju tercinu, a u Jutarnjoj molitvi razasut je među slobodnim stihovima). Pravu, i estetički najuvjerljiviju primjenu, Vidin je deseterac 4+6 našao u ciklusu pjesama s biblijskim podtekstom s početka zbirke Sužanj vremena ( Tri kralja , Pokolj nevinih , Bijeg u Egi- pat ). Segmentirani u prepoznatljive strofičke segmente (distih, tercina i katren), ti se sastavi u cjelokupnomVidinu opusu izdvajaju po koncentriranom narativnom pro- sedeu i preciznosti poetskih slika, u kojima deseterac 4+6, emblematski zastupajući stiliziranu arhaičnost, odlično obavlja ulogu ritmičkoga stabilizatora. Ostaje još da se pozabavimo slobodnim stihom dviju zbirki Svemir osobe i Sužanj vremena , dakle onim dijelom opusa koji je po autorovu mišljenju epicentar njego- va stila i po kojem danas prepoznajemo Vidin poetski rukopis. Na najopćenitijem planu, a to je jasno već iz prethodnih zapažanja, on je razmjerno kraći od onoga iz ranih verlibrističkih sastava, povremeno je rimovan, dakako bez predvidljiva raspo- reda, a od prethodnika zadržava nesklonost prema opkoračenju. Također, barem na mjesnoj razini, valja zapaziti tendenciju da se reci, iako bez prepoznatljive ritmičke strategije u untrašnjosti, ujednače duljinom, a osobito sintaktičkom artikulacijom. Pritom mislim na činjenicu da se dobar dio Vidinih verlibrističkih pjesmama po- najprije može uvrstiti u onaj tip slobodnoga stiha koji poljska teoretičarka Dorotha Urbańska 8 naziva sintaktičkim, a odlikuje ga podudarnost stihovne i sintaktičke or- ganizacije. UVidinu slučaju riječ je o dominantoj podudarnosti kraja retka s krajem sintagme, nešto rjeđe cijele rečenice pa reci najčešće završavaju polukadencom. K tome, u klauzulu stiha gotovo beziznimno dolazi autosemantička riječ (imenica ili glagol) pa se granica retka dodatno učvršćuje. Paradigmatska je u tom smislu pjesma Ex voto . Sve osobine ovoga tipa Vidina slobodnoga stiha dobro su vidljive već na njezinu početku: Mjesec nad zaljevom golubica s grančicom u kljunu. Kap rose na krilu mrtvog šturka ispod maslina. Paraktaktički nanizane sintagme ne samo da se podudaraju s granicama retka nego i prostor pjesme organiziraju sukladno perceptivnom slijedu lirskoga subjekta 8 Wiersz wolny, próba charakterystyki systemowej , Warszawa, 1995.