Nova Istra

104 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Ljubica JOSIĆ mora , Ex voto i Prozor na more, II upućuje na panteistički odnos prema smrti, a u pjesmama Noćni harlem i San duše o krajoliku svetog Frana analizira se transpo- nirana emocija osamljenosti u velegradskom prostoru: „Nalazimo tako u Vidinim pjesmama vedrinu stare Helade, kao i tjeskobu današnjeg svijeta. Oba stava je on proživljavao jednakom intenzivnošću, i taj je sukob izmedju težnje za klasičnom smirenošću i nezadovoljstva s tragičnom sudbinom izbjeglice dovadjao kod njega do silne unutrašnje napetosti. Možemo koji puta osjetiti unutar jedne te iste pjesme tu grčevitu borbu dvaju oprečnih stanja“. Istaknuto Anzulović oprimjeruje stihovima pjesme Primorci pod hrastom te se zaključno osvrće na prevladavanje stava o smrti kao smirenju, vrsti utjehe od rastrgana života. U prvom broju 1963. godine donosi se opsežniji članak naslovljen Poezija Viktora Vide autora Rajmunda Kuparea. U uvodnom se dijelu Kupareo osvrće na Sabrane pjesme tiskane 1962. u Buenos Airesu, potom obrazlaže neka od idejnih i formal- nih obilježja Vidine poezije (motiv smrti, religioznosti, ljubavi, zavičajnosti), da bi utvrdio kako je zbirka Svemir osobe s formalne strane„najuspjeliji dio Vidine poezije, iako je on najhermetičniji“. U dvobroju 1-2 g. 1967. objavljen je prilog Borislava Marune naslovljen Dvostruki emigrant ili principe constante in exilio: o pet-godišnjici smrti pjesnika Viktora Vide . Autor upućuje na činjenicu da je mistifikacija pjesnikove smrti bacila sjenu na Vidino pjesništvo koje se češće promatralo iz perspektive zago- netne smrti negoli što se književno-kritički iščitavalo. S druge strane, domovinska šutnja zapostavila je Vidin opus u samome njegovu habitusnome ishodištu. Stoga Maruna ističe da originalnu i samostalnu Vidinu stvaranju treba dati pripadajuće mjesto u vrjednovanju hrvatskoga poslijeratnog pjesništva. U dijelu priloga o Vidi u „Hrvatskoj reviji“ prenose se birni članci iz druge pe- riodike, poput priloga iz trećega broja 1969. godine u kojemu se citira dio eseja Uvod u vrednovanje poratnih i preocjenjivanje nekih prethodnih pjesnika autora Vlatka Pavletića, prenesen iz zagrebačkoga časopisa „Kritika“ (br. 4, siječanj-veljača 1969.). U njem se Vidi posvećuje posebna pozornost, stavlja ga se u kontekst naših medi- teranskih pjesnika, uspoređuju razlike u izrazu, misaonosti, sklonosti retorici, sa zaključkom da se zreli Vidin izraz natapa izražajnošću svakodnevnoga govora te da je Vida s više antologijskih pjesama zadužio hrvatsko suvremeno pjesništvo. U zapisu Komemoracija 20. godišnjice smrti Viktora Vide u prvome broju „Hrvat- ske revije“ iz 1981. godine navodi se podatak da je Tonko Gazzari tom prigodom održao predavanje Estetska analiza poezije Viktora Vide , koje je objavljeno u dru- gome broju iste godine. U opsežnom se eseju navodi literatura o Vidi, raspravlja o nekim pogrešnim interpretacijama Vidina opusa te se potom analiziraju estetski as- pekti Vidine poezije. Na taj se prilog osvrnuo Lucijan Kordić, podsjetivši u četvrto- me broju iste godine da navedenu literaturu treba nadopuniti dvama emigrantskim

RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=