Cjelovito i bez intervencija prenosimo poziv naših kolega

2. Svibanj 2016. - 13:53

KNJIGA JE U ISTRI NA IZDAHU!

Dragi prijatelji, poštovani kolege,

obraćamo vam se kao sudionicima u onome što bi se u najširem smislu moglo nazvati istarskom književnom scenom. Svidjelo vam se to ili ne, zajedno smo vinovnici, (po)činitelji knjige u Istri danas, zajedno smo nastavljači tradicije koja je započela i prije našeg slavnog davnog kolege, žakana Jurija.

Zašto vas smetamo? Pozivamo vas da sudjelujete u projektu koji smo nazvali „Druga stranica“ a koji za cilj ima zabilježiti trenutno stanje istarske književno-nakladničke scene, ali i provjeriti (pa, shodno tome, učvrstiti) spremnost svih nas zajedno da poduzmemo korake koji su nužni da „štampa naša“ nastavi „gori“ hoditi. Drugim riječima, želimo provjeriti koliko smo svi zajedno voljni udružiti snage da, usprkos ograničenim financijskim sredstvima, stvari krenu nabolje. Nažalost, ovih dana, da ne kažemo godina, previše uvjerljivo zvuči rečenica: Knjiga u Istri je na izdahu. Odgovor na to može samo biti: Moramo je spasiti. Zajedno.

Zašto „druga“ stranica? Zato što nakon druge mora doći treća, i četvrta, i peta... zato što ovim projektom ništa ne počinje, nismo toliko preuzetni da se namećemo kao „alfe“, nismo toliko proročki nadahnuti da vidimo crnu viziju „omege“, no smatramo da se nešto doista mora (p)okrenuti. Iz tog razloga - druga stranica. Da ne bude zadnja.

Znamo da vam je dosta projekata, pisanja i dogovaranja u prazno, koja nikamo ne vode. I nama je. 'Ajmo se dogovoriti da nas ovo nekamo odvede. Tamo gdje bismo željeli biti. U prostor u kojem se poštuju knjiga i znanje, u regiji u kojoj svaki grad ima barem jednu neovisnu knjižaru, barem jedan antikvarijat, u zavičaj u kojoj svaka općina ima jednu, makar i malu knjižnicu, u zajednici u kojoj su i pisci i nakladnici motivirani objavljivati knjige koje svojom umjetničkom vrijednošću krče nove putove, a publika svojim aktivizmom upravo takve knjige željno očekuje i podupire.

Zašto planirati budućnost knjige unutar okvira jedne regije? Zašto ne buditi entuzijazam (koliko god da ga je malo preostalo) na nacionalnoj razini? Zato što smatramo da na nacionalnoj razini – koliko god da se stvari činile loše – stanje knjige nije ni izbliza onoliko kritično koliko je ovdje, kod nas u Istri; zato što smatramo da ondje, u „centru“, nemamo lojalne zastupnike, već, u najboljem slučaju, rodbinu koja voli kod nas povremeno svratiti „na more“. Uostalom, zašto Istra ne bi direktno komunicirala „priko granice“, takav nam je i naš europski zadatak.

U Istri su proračuni rastegnuti do granica pucanja, među onima koji odlučuju o raspodjeli novca poreznih obveznika konsenzus je da novca nema, knjige se u Istri financiraju obećanjima i isprikama, a među sretnijim „dobitnicima“ javno dostupnih potpora prisutnija je konkurencija nego suradnja. Naglasak se stavlja na prodaju knjiga (a prodaja je, to oni koji prodaju najbolje znaju, na niskim granama) umjesto da se podupire proizvodnja knjiga. U Istri još uvijek nemamo potpora za pisce. Javni interes za knjigu tek je deklarativan (da li i dekorativan?). Kulturne strategije dokumenti su koji su sami sebi svrha, neka vrst književnosti apsurda za koju kao da se očekuje kako će je budući naraštaji čitati u sklopu školske lektire i odobravajući klimati glavama: „Stvarno su ti naši stari imali - Kulturu!“ Rascjepkanost Istre kao zajednice, nepovezanost i slaba koordiniranost književnih, ali i inih umjetničkih subjekata i programa, slaba međunarodna povezanost, nedostatak alternativnih izvora financiranja, problem distribucije, sve to (i još koješta) navodi na zaključak da Istra ima doduše kreativni, ljudski potencijal jedne napredne, slobodarske umjetničke sredine, ali je taj potencijal birokratski razmrvljen i zakočen. Istra ne da se u književnom smislu ne razvija, ne da stagnira, ona, nažalost, u posljednje vrijeme nazaduje. Fasada je tu, ali ispod nje vrlo je žalosna situacija jednog zapuštenog gradilišta, napuštene novogradnje.

Što konkretno očekujemo od vas? Ni malo, ni previše. Za početak ono što je najteže prikupiti, a ništa ne košta. Dobru volju.

Ovdje je poveznica za upitnik - http://goo.gl/forms/Zo7zN8EDpS - koji se nadamo da ćete ispuniti unatoč činjenici da pitanja u njemu nisu nova.

Očekujemo od vas i vaše ideje (što konkretnije, u smislu kako u okviru postojećih financijskih ograničenja izvući maksimum za dobrobit knjige u Istri). Ideje same po sebi ne koštaju također ništa. Ali vrijeme je novac. A mi tražimo i vaše vrijeme. Sam je upitnik sročen tako da se putem njega može oglasiti svatko kome je knjiga odnosno književna riječ pri srcu.

Dakle, da ponovimo, cilj nam je:
1) provjeriti kapacitet i dobru volju zajednice da se književno-nakladnička djelatnost u Istri ne samo okrene na put oporavka, nego da postane uzor suvremenog rada u jednom vrlo starom mediju;
2) ukazati na probleme i prepreke koji nam stoje na tom putu;
3) ponuditi konkretna rješenja;
4) izvršiti pritisak na sve institucije i pojedince koji imaju mandat voditi brigu o kulturi u Istri; i, možda, najvažnije:
5) stvoriti temelj otvorenije komunikacije i suradnje među nositeljima književnog i nakladničkog rada u Istri. Jer, doista, ukoliko nismo voljni međusobno se povezati i pomoći jedni drugima, onda nam neće biti moguće riješiti nijedan problem.

Nadamo se da ćete se odazvati našem pozivu, ne zato što je potekao od nas, već zato što se doista nalazimo pred preprekama i izazovima na koje nitko od nas ne može uspješno odgovoriti sam.

Zato, na kraju, dragi prijatelji, (p)okrenimo skupa „Drugu stranicu“... da bismo sutra okrenuli treću, četvrtu, petu...

Hvala!

Srdačan pozdrav,
Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen