ZA KNJIGU, TJ. POTPORU TISKANJU NOVIH NASLOVA MANJE OD 1,76% PRORAČUNA

11. Siječanj 2016. - 07:10

Sramota! Zar knjigu u povijest i blato? Danas čitam u “Glasu Istre ” i pitam se – je li to moguće?! Očito jest.

Sramota!
Zar knjigu u povijest i blato?
Danas čitam u “Glasu Istre ” i pitam se – je li to moguće?! Očito jest.

http://www.glasistre.hr/vijesti/kultura/nikada-manje-sredstava-kulturnjacima-517962

ZA KNJIGU, TJ. POTPORU TISKANJU NOVIH NASLOVA MANJE OD 1,76% "KULTURNOG" DIJELA PRORAČUNA ISTARSKE ŽUPANIJE U 2016.

Proračun je, dakle, već u prijedlogu antikulturan, zapravo nekulturan. Možda nije za one koji kulturu drže samo “potrošnjom”, ima i takvih umova, nemalo. Vidimo ih i čujemo svakodnevno, naučili se takvi potpisati i misle si valjda – pismen sam.

Osim možda za poneki festival i sajam važan manifestativno i deklarativno, dnevnoj politici paradno potreban, lanjska je godina za kulturu, sve u svemu, bila katastrofalna.

Ovo pak što se predviđa za 2016. godinu - dno je dna, naravno za nekoga tko do knjige još uvijek drži.

Svaka čast svima, ali nama koji prvenstveno promičemo pisanu kulturu i njene vrijednosti, kulturu još uvijek većinskoga naroda Istre, skrbimo o autorima i njihovim knjigama, ovo je neprihvatljivo, i više od toga. Od svoje zadaće ne možemo odustati jer zato postojimo. A možda se baš očekuje da odustanemo?

Ovakvim proračunom dosegnuto je, ponavljam, dno dna što se zavičajnog izdavaštva i nakladništva uopće te knjige kao proizvoda čovjekova duha, mašte i uma tiče.

Trebali bi se sramiti svi koji ovakav proračun kreiraju, koji će za njega podići ruku, i potpisati smrt knjizi i izdavaštvu. Bit će sudionici u posljednjem činu gušenja izmrcvarenih zadnjih tragova jedne civilizacije kojoj, očito, ne pripadaju.

Možda bismo se mi hrvatski pisci, pa i oni koji odavno imaju ime i status te priznanja diljem Hrvatske i vani, morali u Istri već početi ispričavati samo zato što još postojimo?!

Kako stvari kod vladajućih ovdje stoje, u njihovu duhu i duhu vremena, možda i da, možda se i to očekuje, ali bez mene i nekih mojih kolega.

Tko se želi osjećati gostom u svome domu, neka izvoli, ja na ovo ne pristajem i nikada neću.

Da se za knjigu unutar tzv. kulturnih stavki/pozicija “udjeljuje” manje od 2% (a u cjelokupnom županijskom proračunu, od blizu 600 milijuna kuna, iznos je onda nekih 0,000... i nešto posto/promila, neka svatko izračuna sam) – to je nevjerojatno i na tragu onoga što sam odavno predvidio: Istarska županija, i pojedini gradovi u njoj, postat će jedini nakladnici, lokalni političari valjda urednici i autori, i financirat će samo one poćudne i ono što praktičnoj politici u Istri sada odgovara.

Već smo se toga i takvih nagledali do 1990., a u Istri slično stanje traje gotovo neprestance. U razvijenoj, otvorenoj, multi-kulti, snošljivoj i kakvoj sve ne Istri, onoj u glavama lokalnih "šerifa i stratega".

Ako je tako, pa neka se onda preostalim miljenicima ustupi još i tih nekoliko desetaka tisuća, ionako je sve jasno; kada već barataju stotinama tisuća i milijunima godišnje, neka im i ovo nešto naše preostale crkavice. Neka se nađe za živahne i razgranate im aktivnosti i “permanentnu” cjelogodišnju festivalizaciju i estradizaciju nečega što s kulturom i izdavaštvom ima sve manje veze. S "regionom" možda ima, ali s istarskim podnebljem najmanje.

Najozbiljnije govoreći, ovdje više nije riječ o kulturnoj politici negoli o izravnoj diktaturi i usmjeravanju regionalne politike u kulturnim tokovima i prema kulturnim djelatnicima, stvaraocima. Bez vizije i s jasnim ciljem ušutkavanja svega što nije ukalupljeno, što strši izvan partijskih programa i nekakvih visokoparnih kulturnih strategija. Evo na što se te smiješne strategije (operatike i taktike, vojničkim rječnikom rečeno) svode!

Riječ je o zatiranju, ubijanju knjige i izdavaštva – doslovce.

Rezultat će zacijelo biti povoljan za krojače ovakve istarske stvarnosti, naime bez kulture i pisane riječi, naravno, stići će nam na javnu scenu sve kulturniji naraštaji i nastupiti procvat kulture dijaloga na svim razinama, a poglavito u lokalnoj politici gdje sve pršti od znanja, ljepote, kulturna ophođenja, tolerancije i ljubavi – doduše, na njihov, uhljebarski “istrijanski” način...

Po kome će se sutra znati da smo uopće bili? Po Jakovčiću, Miletiću, Flegu, Radinima...?

Ma dajte, takvih i njihovih uzor-prethodnika nagledali smo se do 1990., pa tko ih se uopće sjeća i po čemu?

B. D. Biletić,
isključivo u svoje ime

Poveznice:
potpora tiskanju novih naslova glas istre proračun istarske županije boris domagoj biletić

Prethodna objava:
ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ

Sljedeća objava:
DIGITALIZIRAN PULSKI...

Povratak na sve novosti