Novo izdanje Istarskoga ogranka DHK!

18. Studeni 2021. - 04:33

Robi Selan: "KOKOSOVI ORASI", roman

Nakladnik: Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika Pula

Knjižnica "Nova Istra", sv. 107.

Niz: Proza

Urednik: Boris Domagoj Biletić

Grafička priprema i prijelom: David Ivić

Format: 15 x 21 cm

Opseg: 295 str.

Cijena: 155 kn / 21 €

ISBN 978-953-278-326-1

Narudžbe: info@dhk-pula.hr; 052/218-372

Katalog svih izdanja: https://www.dhk-pula.hr/katalog-izdanja/

_____

Robi Selan, rođen 1966. godine, diplomirani je ekonomist, a živi i radi u Labinu kao novinar na portalima Labinština.info i Istarski.hr. Prije toga radio je u "Našim Fojima", "Istarskome glasu" i "Glasu Istre". Objavio je zbirku haiku poezije "S burom" i znanstveno-fantastični roman "Nebo nad K.u.K." Priče je objavljivao u "Novoj Istri", "Jutarnjem listu", "Večernjem listu", "Parseku" te u zbirkama konvencija znanstvene fantastike "Istrakon" i "Sferakon". Nagrađen je za najbolju znanstveno-fantastičnu priču objavljenu tijekom 2015. godine u „iQ magazinu” Večernjega lista.

* * *

Roman „KOKOSOVI ORASI“ Robija Selana potvrđuje kao samosvjesna i kultivirana autora koji vješto vlada nekolikim pripovjednim planovima, istodobnim tokovima radnje i prostorno-vremenskim pomacima. Nije uvjerljivo dočaran samo glavni đakonov lik i nekoliko uza nj razmjerno nosivih aktanata, nego su živo i dinamično uključeni brojni epizodisti, što sve ovoj prozi – uvjerljivih, životnih i zanimljivih književnih i žargonsko-dijalektalnih dijaloga te deskripcije s mjerom – uz bogat rječnik i primjer(e)no vladanje jezičnom materijom, omogućuje odgovarajuću i prikladnu recepcijsku pozornost, čemu se valja nadati, dakle mjesto u suvremenoj hrvatskoj proznoj produkciji, a poglavito onoj istarskoga odvjetka nacionalne književnosti. Riječ je o gotovo filmičnome proznom tekstu na rubu stvarnosnoga i krimića, kombinaciji fikcije i fakcije, koliko u predmetno-tematskim elementima toliko i u poigravanju realnim/„realnim“ i iskonstruiranim, izmaštanim toposima najužega zavičaja, ali tako da u njima prepoznajemo/„prepoznajemo“ postojeće ambijente, urbane i ruralne, poglavito one istočne istarske obale i zaobalja. Autorov je Plomin s „novom“ Flanonom uvjerljivo prizorište gdje se vjera, ljubav, samospoznaja, iskrenost, idealizam, sumnja i ljepota prepleću s beščašćem, mržnjom, površnošću, laži, licemjerjem, koristoljubljem i ružnoćom kako ugrožene egzistencije tako i srozane čovjekove esencije. Pisac sve to čini nepreuzetno, s lakoćom, bez dociranja i moraliziranja. Ovo djelo valja pozorno pročitati i proporučiti ga za čitanje.