Nova Istra

98 NOVI PRIJEVODI Gustaw HERLING-‑GRUDZIŃSKI GustawHerling-Grudziński (1919. – 2000.) – prije izbijanja Drugoga svjetskog rata studirao je polj­ sku književnost u Varšavi i pripadao novome naraštaju mladih književnih kritičara, a 1939. zatekao se u Lavovu gdje je uhićen prilikom pokušaja ilegalnoga prelaska granice i deportiran u radni logor na sjeveru Rusije. Nakon otpuštanja, zajedno s armijom generala Andersa, preko Irana i Iraka dolazi u Europu i sudjeluje u savezničkim vojnim operacijama (bitka kod Monte Cassina). Poslije rata kratko vrijeme živi u Londonu, a zatim se nakon smrti prve žene vraća u Italiju, točnije Napulj. Suosnivač je poljskoga Književnog instituta i rimskoga izdanja Kulture (1946.), kasnije piše za ono pariško, suradnik je nekolicine talijanskih kulturnih časopisa i dnevnih tiskovina. Bio je urednik na Radiju Slobodna Europa . Proslavio se romanom Drugi svijet (London, 1953., s predgovorom Bertranda Russella), koji se književnim kvalitetama izdvaja među brojnim svjedočanstvima bivših zatočenika u Staljinovim lo­ gorima i vjerojatno je među najboljim knjigama napisanima na tu temu na bilo kojemu jeziku. Pisano u obliku romana i u prvome licu, djelo na human i inteligentan način progovara o ljepoti i smrti, užasima i rijetkim lijepim trenutcima proživljenima u logorskome paklu. Velik zaljubljenik u rusku kulturu, Herling-Grudziński napisao je pregršt eseja o ruskoj književnosti i umjetnosti (navodi iz Zapisa iz mrtvog doma Dostojevskog protežu se cijelim romanom). Kasnije je pisao kratke priče i pripovijetke prepoznatljiva stila i osobita autorskoga rukopisa. Dobitnikom je mnogih uglednih književnih nagra­ da, a ako ni po čemu drugome, vjerojatno će ostati zapamćen po šestosveščanom Dnevniku pisanom noću , koji je od 1971. izlazio u pariškoj Kulturi i predstavlja monumentalno djelo u kojemu autor na human način progovara o svim vrletima i klancima turbulentne povijesti intelektualca u dvadesetome stoljeću. ( Op. prev. )