Nova Istra

84 NOVI PRIJEVODI Pavao RITTER VITEZOVIĆ Mjesto, usto dušmanin porobi svetu Salonu, Kraljevsko sjedište, što ga Rimljani štovahu nekoć. Prvim se biskupom diči: Tit u t ȍ me je gradu, Pavlov učenik, potom pak Petrov učenik Dujam, 870 Same božanske riječi nauk utvrdio pr ȅ svēt. Rakitnice spominjat neću, nit Dazline, kao ni Sasa, Ni Zemùnīk, što blizu je Zadra, nit okolna mnoga Sela i tvrđave, koji na m ȁ nje su poznatu glasu: Barbarin sijao strah je po svemu jadranskom žalu: 875 S ȕ dbina želi da ohola čovjeka svatko se boji. Kao da mu je malo podložiti ilirsku zemlju, Pohlepnim rukama seže prema talìjānskōm plijenu, Brodovljem silnim plašeć čitavo Jadransko more. Ali su Višnji na dobro njegov okrenuli naum, 880 Zgrozi se Neptun što pučina turskom se zamuti krvlju, A i ehìnadskē hridi slavno su dobile ime. Dvadeset ȉ pēt tisuća Tračana pogine ondje, Četiri tisuće s brodovljem k tomu pade u r ȏ blje, Kršćana čak četrnaest tisuća stekne slobòdu. 885 Sudac višnji tako je htio: ù čas se jedan Najveća radost u ȍ čājnu može pretvoriti žalost, Potom utjeha stiže za one što očaj ih slama: Kako bi smrtni čovjek revnije molio Višnje.