Nova Istra

79 Pavao RITTER VITEZOVIĆ NOVI PRIJEVODI Svatko za svoje se brine, za tùđē nè mārī nitko, Vojnik što kupljen je novcem, prodat će sebe za novac: Ljubav pak za domaju rijetko ugušit će sila. 1557. Poslije t ȍ ga do R ȁ kōvca (velim, po r ȁ cima zvanog, 705 Staroga grada, u kojem bijaše kraljevska tvrđa) Dušman dolètje u pratnji mnogih vojničkih četa, Uđe i d ȁ ljē u sela i posjede brojne da posve Pljačkom ih satre. Ipak poduhvat bio je takav Kažnjen, jer otiđe skršen, premda tolìkō vojnika 710 Tisuća ima kolìkō stotina b ȉ jāše mojih. Brojnost zbunjuje često, i d ȍ k se netko za mn ȍ gē Brine, za pojedínce on teško se prikladno skrbi. Evo već napada Turčin preko hočevskog gorja, Koje teško je prijeći, al’ lupežu drago se šuljat, 715 Robi narod što sviknuo živjeti vrlo je teško, Plijeneći ribničku zemlju (po r ȉ bama bogatoj rijeci Ime što dobi). Potom na s ȅ njskō se uputi gorje, Nadmen silno zbog plij ȇ na kao i golemog broja Zarobljeníkā. Ali senjski mu osvetnik ratni 720 Građane ȕ susret šalje mačem da izvrše kaznu. Senjani moji tako lupeže razbiše tada (Četiri tisuće dvjesto imahu oni vojnika, Dok je mojih bilo samo tristo pedeset). Ostavši posve bez plij ȇ na i sviju zarobljeníkā, 725 Turska dočeka žive jedva sedmero djece. Sreća prati hrabre i pr ȁ vednē, lupež pak uvijek Živjeti mora u strahu jer grijehe na plećima nosi. 1558 . Poput medvjeda dašćuć, Tračanin iznova kreće Robiti ondje gdje mu domaćin nè prūžā otpor. 730 Pl ȁ nine prelazi da bi pljačkao Kras i Hočevje, Kraj zaobilazeć senjski u strahu od prijašnjih kazni: Šìrokē pustare siguran lupežu pružaju uzmak. Tračana drugi dio pretražuje obalu donju