Nova Istra

75 Pavao RITTER VITEZOVIĆ NOVI PRIJEVODI * * * Tako se kraljevstva stječu – silom i mačem, ne právom: Zakon za j ȁ dnīka vrijedi, a s ȋ lnīka potiče nà rat. Ali sve ljudske stvari o usudu ovise samo, Bile dobre il’ loše. Nitko obrnuti neće Usuda tijek, kada nije ni Jupiter tvorac sudbìnē. 575 Stoga sudbinu treba trpjeti s mirom u duši. Doista, ljudska je sreća posve neznatna stvarca: Ne zadovòljāvā nikog, nikog ne ìspūnjā, jer se Grijehom nè smātrā zločin koji se čini zbog vlasti, Kao ni divlja žudnja za vladanjem. S istoka ona 580 1547 . Oružje tiransko vodi. Okrutni Mustafa prvo, Nadmen zbog pokolja braće, žudi za ȍ čevom krvlju, S Perzijom sklopivši savez i s Egiptom. Nesretni otac 1548 . Još nesretnije tako s rođenim ratuje sinom: Primjer je to što se zbiva kad srcu se vjeruje turskom. 585 Da su kršćanska srca i d ȗ še složnije bile, Kako bi lako Europa odàsvud protjerat mogla Opasna Turčina, koji je dušman po vlastitoj krvi. Ali svatko se brinući samo za vlastito dobro, Ne htjede pamtiti tuđe nevolje, jedino svoje 590 Pogibli. Susjedstvo cijelo od ove bolesti pati. Žudeći silno za plij ȇ nom, Malkoč oružjem robi Čitavu Bosnu i središnju Hrvatsku (strašne li boli Majčinu srcu!) i s ȋ lno plodna topuska polja, Zemlje i posjede mnoge Steničnjaka i P ȇ rne 595 Pljačka i n ȉ štī ognjem, da bi se vratio potom, Nakrcan robljem i plij ȇ nom, u svoju vlastitu zemlju. Sreća doći neće ako Bog to ne želi, Kazna doći neće ako zgriješili nismo. Ako se nešto možda po prosudbi našoj i zg ȍ dī, 600 Ubrzo surva se posve. Teži naime težina Sama spram zemlje. I pt ȉ ce se napinju leteći uvis, Pavao RITTER VITEZOVIĆ