Nova Istra

73 Zrinka BLAŽEVIĆ NOVI PRIJEVODI jama u duhu neostoicističke filozofije. Na­ rativna struktura spjeva organizirana je kro­ nološki – unutar svakoga pjevanja događaji se izlažu sukcesivno, po godinama naznače­ nima na margini, s tim da su u povlašteno „vrijeme priče” uvrštene samo godine i do­ gađaji u konstitutivnom smislu bitni za na­ cionalnu povijest, kao što su bitke, promjene na vladarskom prijestolju odnosno banskoj stolici, gladi, epidemije i elementarne nepo­ gode. Kad je o historiografskom prototek­ stu riječ, Vitezović podatke najvećma preu­ zima iz svoje vernakularne Kronike . Pritom se koncentrira na povijest Trojednoga kra­ ljevstva i krajeva koje je u spomenicama pos­ tkarlovačkoga ciklusa uvrstio u sastav svoje utopijske „oživljene Hrvatske“ (Bosna, Srbi­ ja, Boka kotorska). Najuočljivija, ali i najneobičnija značaj­ ka Vitezovićeva pjesničkoga iskaza i nje­ gova poveznica s lirskim izričajem jest iska­ zni subjekt, personificirana Hrvatska-do­ movina metaforički izjednačena sa ženom- majkom. Hrvatska, naime, pripovijedaju­ ći u prvome licu, predočava proces vlastita tugovanja tijekom dvaju stoljeća osmanskih osvajanja i to s vrlo podrobnim psihosomat­ skim manifestacijama. Prikazujući nacional­ nu povijest kao osobnu povijest patnje te tek­ stualno ukinuvši svakoga pripovjednog po­ srednika, Vitezović tako nije samo pjesnič­ ki „oživio“ Hrvatsku, nego je, alegorijskom asocijacijom na popularni kršćanski motiv Kristove majke koja tuguje pod križem, do­ datno osnažio značenjski i afektivni poten­ cijal epskoga pripovijedanja. Riječ je o djelu iznimnoga povijesnoga i kulturnoga znače­ nja, neobične, hibridne lirsko-epske forme te (izvor: digitalna.nsk.hr ) Pavao Ritter Vitezović (izvor: zagreb.info )