Nova Istra

66 Sonja KRSTANOVIĆ, (1950. – 2018.) OSAM PRIČICA BRAT IZ OSTAVE Svi smo tu, u roditeljskom domu u Splitu, u veselom, bučnom razgovoru, za blag­ danskom trpezom: majka, otac, braća, rođaci. Odlazim u ostavu, po vino. Čim stupim u polutamu, žagor utihne, zapahne me gust, slatkastokiseli miris hrane, bilja. Prelijećem okom po pretrpanim policama, preko kutija, staklenki s mar­ meladom, boca punih ulja, kvasine, tarme, vrećica s rižom, brašnom, čajem, pozna­ tih sitnica. Uzimam bocu crnog, okrećem se i u tom času vidim: na staroj drvenoj stolici, u sredini prostorije, sjedi, odrastao, dvije godine stariji od mene – moj brat, umro kao beba. Lijep, plavokos, s velikim, plavim, mirnim, očevim očima. Cijelo vrijeme bio je tu! Živio pored nas, s nama, a mi o tome nismo imali pojma! SRCE Na palubi sam istraživačkog broda, usred oceana; čekamo da se vrate ljudi-žabe. Izranjaju četvorica u crnim, gumenim odijelima. Drže krajeve mreže, skupljaju je i kače za metalnu kuku. Dizalica izvlači teret. Već je na palubi: smeđa gromada obrasla travom i školjkama. Zaudara friškinom. Unutra kuca.