Nova Istra

172 O NAZOROVIM EPOVIMA MAJSTORSKI Pavao PAVLIČIĆ: Nav i raj , Matica hrvatska, Zagreb, 2018., 198 str. Najnovija knjiga Pavla Pavličića posvećena je epovima Vladimira Nazora. Riječ je o zacijelo najmanje poznatom dijelu Nazorove književnosti, ostaloj u sjeni mnogo poznatijega pjesničkog djela. U prilog ocjeni na svoj način govori i kritička recep­ cija u kojoj je upravo jedinica posvećenih epovima ponajmanje, neovisno o statusu koji je Nazor imao u književnosti u vrijeme kada su se navedena djela pojavljivala. S obzirom na to da je prema Pavličićevu mišljenju riječ o djelu koje na svim razina­ ma književnog svjetonazora najbolje reprezentira samog Nazora i njegov poseban i kanonski status čini neupitnim, posve je razumljiva autorova znatiželja da se djelo iznova pročita i re/interpretira sukladno njegovim značenjima i dosezima suvre­ mene filologije. U središtu Pavličićeve studije četiri su Nazorova eposa: Živana, Medvjed Brundo , Utva (zlatokrila) i Ahasver , a na kraju im je dodano i poglavlje Nazorov svjetonazor kao svojevrsna sinteza promišljanja svekolika djela. Riječ je o tekstovima koji su na­ stali u različitim etapama Nazorova književnog djelovanja: Živana 1902., Medvjed Brundo 1915., Utva 1916. i Ahasver 1941. (objavljen 1946.), pri čemu je Živana ti­ skana u Zadru, dok su ostali eposi tiskani u Zagrebu. Zanimljivo je, što Pavličić ne propušta istaknuti, da je i (književna) sudbina ovih djela također različita; uz Med- Ivan BOŠKOVIĆ