Nova Istra

154 PRILOZI O ZAVIČAJU Miroslav BERTOŠA hlačama“) 4 , međusobno su moju pojavu popratili neki iz susjednih klupa. Naš ra­ zrednik, stari učitelj Slavko Dubrović, povučen iz mirovine i vraćen u aktivnu služ­ bu zbog nedostatka kadrova, smjestio me u klupu u zadnjim redovima i školsko gradivo nastavio izlagati, kako mi se učinilo, u stilu učitelja i učiteljica s kojima sam se i dotad susretao u prethodna dva razreda – u Somboru, Nuštru i Virovitici. Ka­ snije sam spoznao da je učitelj Dubrović bio potpuno različit od ostalih, ličnost pot­ puno drukčijeg profila... Na zabatu zgrade u Viale XX Settembre još je stajao natpis Francesco Petrarca , ne­ kadašnji talijanski naziv škole, iako je službeno ime bilo Škola Šijana. Tu sam – po­ četkom zime 1947. – nastavio pohađati četverogodišnju osnovnu školu, započetu u dalekom Somboru jeseni 1945. Školske godine 1949./1950. upisao sam se u prvi, a 1950./1951. u drugi razred Hrvatske gimnazije (koja će baš od tih godina nositi ime Branka Semelića . No, zbog tadašnje reforme školskog sustava i uvađanja sedmogo­ dišnjih osnovnih škola, umjesto dotadašnjih četverogodišnjih, premješten sam zbog mjesta stanovanja u VII. razred osnovne škole, u onu istu školu koju sam pohađao dvije godine ranije, ali se sada zvala Neven Kirac , po imenu mladog revolucionara iz Medulina. 5 Počelo se mijenjati ozračje življenja. Novi politički sustav, novi ljudi, nove ideje..., navlastito težnja za što bržim društvenim preobrazbama, drastično su poti­ skivali prijašnje odrednice puljske urbane kulture. Ulica 43. Istarske divizije Moj III. razred gimnazije pretvorio se u VII. osnovne, no program je bio istovje­ tan gimnazijskom. Vratio sam se u istu zgradu, promijenjena imena, kako sam već spomenuo, a promijenio se i naziv ulice: Viale XX Settembre postala je 43. Istarske divizije . Đacima je bilo svejedno pohađaju li III. gimnazije ili VII. osnovne jer se na koncu godine polagala tzv. mala matura . Taj mali ispit zrelosti bio je zapravo veli­ ka, odlučujuća i sudbonosna prekretnica u životu tadašnjih generacija adolescena­ ta i adolescentkinja jer su se na koncu školske godine, u lipnju (ili nakon eventual­ nog popravnog ispita početkom rujna) morali odlučiti hoće li nastaviti školovanje u gimnaziji (da bi potom izabrali neki studij na fakultetu) ili u Brodograđevno-in­ 4 U Puli je tada još dominirao način odijevanja iz doba Italije – sa širokim hlačama i donjim poru­ bom te kratkim hlačicama visoko iznad koljena – dok sam ja nosio uže zimske hlače i ljetne do koljena, odjeću uobičajenu u područjima iz kojim sam se doselio (Sombor, Vinkovci, Virovitica). 5 Usp. članak koji je puno godina kasnije napisao direktor škole Edo Girardi,„O Nevenu Kircu“, Prilozi o zavičaju , sv. 3., Čakavski sabor – Katedra Pula, Pula, 1983., str. 55-61.