Nova Istra
152 PRILOZI O ZAVIČAJU Miroslav BERTOŠA šao sam očistiti svoja sjećanja od osob nih nostalgija, kao i onih osebujnih na raštajno-političkih i ideološko-svjetona zorskih mitologija koje prate gotovo sva ku spomenarsku retrospekciju na dane djetinjstva i ranoga školovanja. U recima koji slijede usmjerio sam se prema iskapanju sjećanja na davni susret sa Školom Šijanom, na prve godine de populirane Pule i njezinoga ubrzanog na seljavanja, na život u klupama i na igre po ulicama bez prometa, po prigradskim pejzažima koji su do danas doživjeli go leme preobrazbe i postali neprepoznatlji vi. Nastojao sam bez ikakva uljepšavanja opisati neke kraće epizode očuvane u sje ćanju, napose, pak, one još žive prizore i dojmove proživljene stvarnosti koju tijek vremena nije izbrisao. Beška – prva etapa povratka u Istru Grad Pula bila je moja posljednja (sada mogu dodati i zadnja ) životna etapa nepre stanih selidaba i približavanja Istri za kojom je moj otac čeznuo u svojim emigrant skim težnjama. Sjećam se konačnog završetka Drugoga svjetskog rata, onoga tre nutka kada sam – možda je to bilo baš 15. kolovoza 1945. – u selu Beška) s osta lom djecom naganjao krpenjaču po prašnjavoj cesti i, poput svih ostalih, iznenada začuo otegnuto ponavljanje upozoravajuće intoniranoga glasa s laušprehera 2 : J-a-p- a-n...j-e ...p-a-o!... J-a-p-a-n... j-e...p-a-o!... J-a-p-a-n...j-e...p-a-o! Beška je bila europski moderna ruralna aglomeracija pretežito njemačkih doseljenika nakon mira u Srem skim Karlovcima (1699.). Bila je vitalno selo folksdojčerskih ratara, obrtnika, trgo vaca, pripadnika Evangeličke i Reformirane crkve, a značajna je i po tome što je tu 2 Pučka iskrivljenica njemačke riječi Lautsprecher , megafon, sprava za pojačavanje zvuka, glasnogo- vornik, javni razglas. Miroslav Bertoša, Pula, 26. prosinca 1951.
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=