Nova Istra

100 Igor ŠIPIĆ, Split POEME JOŠ TOPLE OD KRVI ILI KROZ PUSTINJE NERASHLAĐENA LICA (O poemama Tomislava Marijana Bilosnića) „ U kritičke književne ispise nije uobičajeno unositi intimnost subjektivnoga osjećaja, ne toliko prema samome djelu, koliko prema njegovu autoru. Me- đutim, riječ je o odabranim djelima, što nikako ne može isključiti utjecaj kon- trole dobroga poznavanja njegova karaktera nad općim vrednotama djela. U tom smislu, da bismo razumjeli Bilosnića, ponajprije onoga iz rane faze živo- ta, potom i onoga sazrelog u patridnosti one jedine jabuke stabla, moramo krenuti u sasvim drugom smjeru. Zato su raskrižja bitna. On govori, naime, o onomu što uopće nije napisao, kazuje o onomu što u knjigama ne piše. On govori o paradoksu arabeske, u koju je pustinja ugradila život beduina, ne govori o sindromu materijalizma zapadne kulture, već o onomu što pustinja ne daje i u svojoj jednostavnosti ne može dati. “ Čovjek živi svoj život u snu, i u snu i umire. Ouspensky Armensko-grčki mistik i filozof, Georgij I. Gurdijev, obilježavajući početak nove duhovne ere Zapada, tvrdio je da ljudi ne percipiraju realnost kakva ona jest i nisu svjesni sebe, nego žive u stanju hipnotičkog „budnoga sna“. Do tih sam spoznaja i (foto: zvonainari.hr)