Nova Istra

157 Miodrag KALČIĆ OGLEDI estradna autorica prepoznatljiva „ženskoga pisma“. 69 Njezini se jednostrani (žen- ski) romani i knjige čitaju i hvale; poznata je (i u inozemstvu) i popularna, napose u čitateljica. Ona zna kako se uvući pod kožu čitatelji(ca)ma, zna odabrati ženski sadržaj dovoljno izazovan i intrigantan, čitateljskom puku dovoljno nepoznat, a tematski emotivno blizak. Važan je feministički sadržaj, ženska muka i žrtva. Pat- nička sudbina Mileve Einstein sadrži sve potrebite elemente uspješne romaneskne junakinje: dovoljno je prosječnom (ili ispodprosječnom) hrvatskom čitatelju nepo- znata, a tragičnim životom i prezimenom zahvalna. Valjalo je samo pročitati Mile- vine životopise (nešto malo i o njezinu suprugu, kad ju je već proslavio i promijenio joj prezime) i objavljena pisma, postmoderno disperzirati i reminiscentno površno povezati porazbacane biografske podatke u publicističku književnost „ženskoga pisma“ i novi je biografski roman primamljiva i dobro smišljena naslova Mileva Einstein, teorija tuge (sve je u njemu: genijalno prezime, asocijacija na relativnost i ženska zla kob) spreman za objavljivanje. Publicistička književnost ne zahtijeva fikciju, a nije zahtjevan ni mukotrpan pro- ces; dovoljno je pročitati nekoliko za temu ili osobu već objavljenih relevantnih publicističkih ili povijesnih knjiga, interpretirati po vlastitu nahođenju izbor iz njihova sadržaja, zapakirati izabrano u književno ruho („literarizirati“) i zasladiti svojim knjiženim stilom (ako postoji), što, pak, ne znači da će publicistički roman biti bolji od vješto napisane publicistike. Slavenki je Drakulić, prema vlastitu pri- znanju, publicistička literarizacija pošla za rukom nakon tri pročitane knjige: „O samom Albertu Einsteinu postoji sva sila dokumentacije i biografija, od kojih je nekoliko važnih, na primjer ona Waltera Isaacsona ‘Einstein, His Life and Univer- se’ 70 , te ‘Einstein in Love: A Scientific Romance’ Dennisa Overbyea. (...) Postoji i nekoliko njezinih biografija, naročito je zanimljiva ona Radmile Milentijević ‘Mi- 69 „Žensko pismo, kao autentično ‘pismo žudnje’ (Marguerite Duras) obilježuju sljedeće odlike: subjektivnost, ispovjednost, svijest o rodu (tj. o spolnoj specifičnosti), polifono ‘jastvo’ pripo- vjedača, labava izgradnja događaja, sinkretizam žanrova (sklonost žanrovskom pretapanju, otvorenim formama, ‘druženju tekstova različitih kvaliteta’), autoreferencijalnost, asocijativ- nost, kompozicijski nemar, fragmentarnost, prepletanje fikcije i fakcije (fiktofaktalnost), liri- zam, fabularna insuficijencija, semantizacija označitelja. To, dakako, ne znači da se nabrojene značajke ne može naći i u tekstovima što ih nisu pisale žene. Semantička strana teksta očituje ostentativan otklon od tzv. velikih tema (povijesti, politike, ideologije, socijalnih problema) i punu afirmaciju privatnosti i osobnog osjećaja s pojačanim interesom za erotske teme, ana- lizu odnosa muškarac-žena (dihotomija muško-žensko), žensku seksualnost, položaj žene u braku i obitelji, žensku psihologiju, žensku topiku nesvjesnog.“ Krešimir Nemec, Povijest hrvatskog romana: od 1945. do 2000. godine , Školska knjiga, Zagreb, str. 344-345. 70 Knjiga je prevedena na srpski: Volter Ajzakson, Ajnštajn: njegov život i univerzum , Laguna, Beograd, 2015.