Nova Istra

450 U SPOMEN: GORAN STARČEVIĆ Goran STARČEVIĆ vitoj 11. Marxovoj tezi o Feuerbachu. Benjaminovim riječima: „ Konformizam koji se otpočetka udomaćio u socijaldemo- kraciji nije povezan samo s njegovom političkom taktikom, nego i s njegovim ekonomskim pojmovima. On je uzrok kasnijeg sloma. Ništa nije njemačko radništvo korumpiralo to- liko kao mišljenje da se može plivati sa strujom. Tehnički razvoj bio je za njega matica struje s kojom je mislio da pliva. Odatle je samo korak do iluzije da tvornički rad koji poniče iz naravi tehničkog napretka predstavlja i političko dostignuće. Stari protestantski radni moral slavio je u sekulariziranom liku uskrsnuće u njemačkim radnicima. “ 15 Ono što je već Benjamin zamijetio kao sudbonosnu naivnost njemačkog radnika danas se razvilo u globalnu civilizaciju eskapizma i spektakla, a konformizam koji je oduvijek postojao u samom srcu socijaldemokracije, te dvoglave ideologije koja bi jednom nogom htjela stajati u vječitoj rijeci revolucije, a drugom u čarima Azurnoga mora i vlastitim bankovnim dionicama, razvio se u ovu našu, nesretnu političku „elitu“ stranačkih poslušnika ili, kako bi to rekao Kafka, poslužnika bezličnog eko- nomsko-ideološkog aparata. Kada su već karte povijesti podijeljene na ovakav način, tada se kao jedini mogući iskorak iz vještičjeg kruga u kome je građanin-pojedinac posve začaran ideološkim i eskapističkim iluzijama koje ga drže u neprestanoj oskudici i pokornosti, nadaje iskorak iz prakse koja korupciju, glupost, nezasitnost i samodostatnost političara promatra kao normalno ljudsko stanje. Ako je političare nemoguće naučiti političkoj odgovornosti, onda se odgovorna politika mora okrenuti promišljanju politike bez profesionalnih političara. Odgovornost, kao temeljna kategorija etike i politike o ko- joj je cijeloga svoga života razmišljao i Emmanuel Lévinas, ne podnosi konformizam i eskapizam. S njima nije nestao samo revolucionarni potencijal radničke klase, nego i ethos istinskog građanina. Ona ne podnosi ni onu nesretnu poslušnost na kojoj se zasniva moderna stranačka demokracija, a koja se u sferi moralnog i političkog miš- ljenja, kako kaže Hannah Arendt, može tražiti jedino od djece i bolesnika. Albert Camus je prije pola stoljeća u svojoj knjizi o pobunjenom čovjeku 16 ustvr- dio da se istinska odgovornost rađa zajedno s pobunom. Odgovornost se rađa s po- bunom jer pravi smisao pobune nikada nije neka individualna vrijednost ili cilj, nego čovjek ima snage pobuniti se jedino kada osjeća da to čini u ime neke vrijednosti koja je zajednička svim ljudima. Premda se to na prvi pogled može činiti paradok- salnim, pobuna je zapravo vječiti izvor društvenosti. U svakoj istinskoj pobuni, nai- me, čovjek nadilazi sebe u drugome, a u njemu se rađa ne samo osobna odgovornost nego i neposredna ili istinska društvena solidarnost. Istinski građanski ethos zapravo 15 Vidi u: Walter Benjamin:„Novi anđeo“, Antibarbarus, Zagreb, 2008. Prev. Snješka Knežević. 16 Albert Camus:„Pobunjeni čovjek“, Matica hrvatska, Zagreb, 2011. Prev. Zvonimir Mrkonjić.