Nova Istra

369 Walter RHEINER NOVI PRIJEVODI Bio je to svećenik koji uđe u crkvu. Tobias polako pođe dalje, lutajući pokraj vrtova pred zgradama aleje. Tu su na malim balkonima sjedili očevi, majke i djeca i doručkovali. Orio se vedar smijeh, Tobias je potajno zurio tamo. Glad se opet budila. ...Sada je znao da neće doživjeti večer ove nedjelje. Nikad više neće ga spopasti moćni demon i baciti ga u pomrčinu. Nije imao ničega čemu bi se radovao. Bio je bez imovine, odbačen, bolestan i proklet. Bez jela, novca, odjeće, stana, prijatelja i bližnjih. I nije imao volje, nije imao snage da ih opet stekne. Samo je otrov, koji bijaše njegova sudbina, počivao poput goleme životinje nad cijelim gradom, nad obzorjima i njegovim postojanjem: neminovno, Haribda koja ga je usisavala. U krpama šuljat će se naokolo sveg svoga života, od jutra do večeri, večeri koja će mu naposljetku donijeti ludilo. Uđe u neki hodnik i izvuče revolver. Otkoči ga pa se premišljaše kako bi bilo najbolje pucati. Naposljetku otvori usta i prisloni cijev oružja na nepce. Tako bijaše dobro. Povuče okidač. Ječeći razlegnu se pucanj po zgradi. Tobias se skljoka kao da kleči. Stanari koji pohitaše onamo nađoše ga mrtvog. Dijelovi njegova mozga visjeli su posvuda, po zidovima, na rukohvatu i pločama stubišta. Vani su cvrkutale ptičice i tramvaj je tutnjao kroz jutro, niz aleju, prema Berlinu. S njemačkoga preveo: Milan Soklić, Pula Njemački pjesnik Walter Rheiner rodio se 1895. godine u Kölnu. Imao je devetnaest godina kad je prvi put uzeo drogu. Bilo je to 1914., u očajničkom pokušaju da simuliranjem ovisnosti izbjegne vojnu službu. Ipak, službu i rat nije uspio izbjeći. Unovačili su ga i poslali na rusku frontu. Nakon neuspjelog liječenja, otpušten je iz vojske te je od 1917. živio u Berlinu, gdje se uskoro i oženio. U Berlinu je 1918. godine objavio i svoje jedino prozno djelo, novelu Kokain , u kojoj u liku mladoga Tobiasa opisuje vlastitu košmarnu ovisničku svakodnevicu, čije propadanje nužno završava smrću, odnosno samoubojstvom. Za razliku od protagonista Tobiasa, međutim, Rheiner uspijeva poživjeti još sedam godina, objaviti sedam zbirki vlastite poezije, te kao urednik književnog časopisa Menschen utjecati na razvoj poznog ekspresionizma. No ovisnost ipak uzima maha, sudbina njegova Tobiasa sve se više pretvara u proročanstvo vlastitog kraja. Supruga ga napušta s djecom, stvaralačka snaga opada, tekstove mu više ne objavljuju, slijede prinudna i neuspješna odvikavanja. U lipnju 1925. godine, u tridesetoj godini, u istoj berlinskoj Kantstrasse (ulica filozofa Immanuela Kanta), koja se u noveli spominje kao Tobiasovo posljednje prebivalište, Walter Rheiner počinja samoubojstvo smrtonosnom dozommorfija. Njegov prijatelj, slikar Conrad Felixmüller, tim je povodom u ekspresionističkoj maniri naslikao poznato platno „Der Tod des Dichters Walter Rheiner“ (Smrt pjesnika Waltera Rheinera). ( M.S. )