Nova Istra

348 NOVI PRIJEVODI Patrick MODIANO romane. Mnogi od njih nestali su iz kataloga. Među tim prvim džepnim knjigama neki od naslova i danas mi zvuče jednako tajnovito: Ulica Mačka-koji-peca Ruža iz Bratislave Marion od Snjegova * Nedjeljom, šetnja s ocem i jednim od njegovih ondašnjih pratilaca. Stjopa. Otac ga viđa često. Stjopa nosi monokl, a kosa mu je tako premazana briljantinom da ostav- lja trag kad nasloni glavu na naslon kanapea. Ne bavi se nikakvim poslom. Stanuje u nekom obiteljskom pansionu u Aveniji Victor Hugo. Ponekad smo Stjopa, moj otac i ja odlazili u šetnju po Bulonjskoj šumi. Jedne druge nedjelje, otac me, pitam se zašto, odvodi na Nautički salon, na keju Branly. Susrećemo jednog od njegovih predratnih prijatelja,„Paula“ Guérina. Starog mladića u blazeru. Ne sjećam se više je li i on došao razgledati Salon ili je tamo imao štand. Otac mi objašnjava da „Paulo“ Guérin nije nikad ništa radio, samo je jahao konja, vozio lijepa kola i zavodio djevojke. Neka mi to posluži kao pouka: da, u životu treba imati diplomu. Tog kasnog poslijepodneva otac je imao sanjarski izgled, kao da je upravo sreo nekog fantoma. Svaki put kad sam se našao na keju Branly, mislio sam na pomalo nezgrapan lik„Paula“ Guérina, na njegovo lice koje mi se činilo tustim pod smeđom, unatrag začešljanom kosom. I zauvijek će ostati bez odgovora pitanje: što je, bez diplome, uopće radio te nedjelje na Nautičkom salonu? * Ponekad bi me otac ponedjeljkom ujutro pratio do Rotonde, kod Porte d’Orléans. Tamo me čekao autobus kojim sam se vraćao u školu. Ustajali smo u šest sati, i otac bi to iskoristio da zakaže sastanke u kavanama kod Porte d’Orléans, prije nego što ja sjednem u autobus. Kavane osvijetljene neonskim svjetlom u zimska jutra kad je vani još mrkli mrak. Pištanje aparata za kavu. Ljudi s kojima se tamo sastajao obraćali su mu se tihim glasom. Sajamski trgovci, muškarci bakrenaste puti trgovačkih putnika, ili lukava držanja pisara provincijskih bilježnika. Čemu su mu zapravo služili? Imali su prezi- mena svoga rodnog kraja: Quintard, Chevreau, Picard... * Jedne nedjelje ujutro odvezli smo se taksijem u četvrt oko Bastille i Republike. Otac je dvadesetak puta tražio od taksista da stane pred zgradama na Bulevaru Voltai- re, Aveniji Republike, Bulevaru Richard-Lenoir... Svaki put je ostavljao omotnicu kod kućepazitelja zgrade. Je li to bio poziv nekadašnjim dioničarima nekog odavno nepostojećeg društva, čije je vrijednosne papire odnekud iskopao? Možda one in-