Nova Istra

345 Patrick MODIANO NOVI PRIJEVODI ostalo na njihovih osamnaest godina i taj koš- mar u koji su se uvalili. Zamišljao sam ih kako pripremaju zločin nakon završetka predavanja, za sivih, otužnih dana, poput ove nedjelje. Odr- žali su posljednje vijećanje za stolom u kavani, a njihove je glasove nadjačavalo oštro zveketanje električnog biljara. Izašli su iz kavane i našli se na ulici sličnoj Ulici Gay-Lussac, jednako tako sumornoj, jednako tako ravnoj, ali čije je ime zvučalo još zlokobnije: Ulica Monge. * Za zimskih nedjeljnih večeri vjetar je puhao na trgu Panteona. S desne strane, svjetlo iza pro- zorskih stakala: policijski komesarijat, jedan od najzloglasnijih u Parizu. Jučer mi se učinilo da ponovno proživljavam ružan san. Bilo je vri- jeme da se vratim u gimnaziju, tamo dolje, na kraju trga. U njoj sam boravio u domu kad mi je bilo sedamnaest godina. Svako popodne, u pet sati, gledao sam gomilu učenika kako izlaze kroz trijem i na dvorištu za „odmor“, prije povratka na „učenje“, ostajalo nas je vrlo malo Ne sjećam se više dobro svojih internatskih drugova. Ponekad se to događa onima koji su boravili u zatvoru: pokušavaju zaboraviti svoje drugove iz ćelije. Trojica momaka iz Sarregueminesa pripremali su se za Visoku učiteljsku školu. Jedan Martiničanin iz mojeg razreda često se družio s njima. Za nekog dru- gog učenika, koji je uvijek pušio lulu i nosio sivi haljetak i papuče, govorilo se da već tri godine nije izašao izvan zidova gimnazije. Sjećam se, nejasno, i svojeg susjeda iz spavaonice: niskog, riđokosog mladića, kojega sam dvije ili tri godine kasnije ugle- dao izdaleka na Bulevaru Saint-Michel, u vojničkoj uniformi, pod kišom... Nakon gašenja svjetla, noćni bi nadzornik prolazio kroz spavaonice, sa svjetiljkom u ruci, i provjeravao jesu li svi u svojem krevetu. Bila je jesen tisuću devetsto šezdeset druge, ali i devetnaesto stoljeće, a možda i neko još davnije doba. * Moj otac me samo jedanput došao posjetiti u toj školi. Ravnatelj gimnazije, kojega je telefonom obavijestio o dolasku, dopustio mi je da ga čekam pod ulaznim trijemom. Ravnatelj je imao lijepo ime: Adonis Delfosse. Još vidim lik svojega oca, tamo, pod trijemom, ali mu ne razabirem lice, kao da mi se njegova prisutnost u tom dekoru srednjovjekovnog samostana činila nestvarnom.