Nova Istra

340 NAGRADA “ZVANE ČRNJA” roditelja, pa je zato vlast bila popustljiva prema pop-glazbi. Osim glazbe, promijenio se i način na koji se plesalo, sve manje u parovima, a sve više pojedinačno. Skraćivanje radnoga tjedna pokrenulo je lavinu novih društvenih promjena i na- vika. Nastaje ne samo pojam vikenda, vikend-karte i vikendice, već i pojam fuša, koji će s vremenom prerasti u rad, a rad u fuš. Baš kao što su se nekoć filmovi reprizirali tako da su se prepričavali, još su neke usmene forme bile vrlo popularne, npr. vic i trač. No, polako su prestale živjeti samo u usmenosti, pa su poprimile neke druge značajke. Novo shvaćanje slobodnog vremena otišlo je tako daleko da se promijenio uopće odnos prema vremenu, a time i shvaćanje povijesti. Tako su npr. ukidane željezničke pruge i vlakovi kao simboli 19. st., što je bio jedan od posljednjih trzaja revolucio- narne svijesti 20. stoljeća. Šezdesete nisu bile samo doba fascinacije izumima poput hulahupa , klik-klaka ili višebojnih TV-filtara na inače crno-bijelim televizorima, već i doba novih plesova ( twist , madison , locomotion , yenk , hully-gully , makedo ). Pravu revoluciju izazvala je pojava kemijskih olovaka čije se posjedovanje isticalo nošenjem u prednjim džepići- ma, da se vide. Eru sintetike ispunjavale su najlon čarape i najlon košulje te šuškavci uz koje su išle i šimi-cipele, pa onda traperice itd. Ništa od svega toga nije išlo bez ideologizacije – od nošenja kravate i šešira, do plesa, kolektivne fiskuture i higijene. Prirodnost je bila jedan od temelja ideologije, pa je npr. i izgled tadašnjih žena koje se nisu depilirale bio dokazom ideološke ispravnosti. Determinizam je vladao ne samo u modi, već i u ljubavi koja se – kako to pokazuju tekstovi tadašnjih šlagera i šansona – počela oslobađati društvenih konvencija. I putovanja će polako evoluirati – od školskih ekskurzija, maturalaca i radnih akcija do obiteljskih odlazaka na more, odnosno od bicikla i vespe do fiće i stojadina . Sve je dolazilo u fazama, pa i odmori – baš kako se mijenjao pojam rada, tako se mijenjao i pojam godišnjih odmora. Posebna očaranost vladala je u putovanjima u inozemstvo – prvo Trst, pa Graz, Mađarska, Prag... Liberalizacija života šezdesetih otvorila je granice i za tzv. „privremeni rad u inozemstvu“ s Minkenom kao magič- nom točkom naših gastarbajtera . Pripovjedač svoja sjećanja naziva iskupljivanjem za nemar prema zapuštenom magnetofonu, a način na koji mu on „diktira“ ova sjećanja uspoređuje s nastankom stalagmita i stalaktita. Za sve su potrebne godine i desetljeća potpunog zaborava i mirovanja, da bi nam stvari koje smo nekoć koristili mogle govoriti, tj. da bi prošlost mogla raditi. Stari magnetofon potaknuo ga je da opiše zapravo elemente popularne kulture koje su ga, prema vlastitim riječima, učinili onakvim čovjekom kakav je. Upravo po tim elementima, koji se danas smatraju općim mjestom kulturne povijesti, ova je Pavličićeva knjiga i dokument o jednome naraštaju koji je stasao