Nova Istra

339 NAGRADA “ZVANE ČRNJA” noga vremena i svijeta kojeg više nema. Što se nekad slušalo na radiju bivše države, kako su s prvim tranzistorima nestale i masovne pje- sme, što se razumijevalo pod narodnom glaz- bom, kako su u predtelevizijsko doba nastaja- le prve zvijezde i kultne emisije, koja je razlika između žureva i današnjih tuluma itd. – samo su neki motivi iz poglavlja posvećenoga radiju kao mediju koji je imao važnu ulogu u odgoju tadašnje mladeži. Ništa manje važnu ulogu imale su novine i stripovi, koji su odredili naraštajni ukus, a opća nestašica svega uvjetovala je ne samo to da se ništa nije bacalo, već da se prema npr. olovci i papiru odnosilo kao prema pravoj dra- gocjenosti. Zato je i pisanje bilo visoko ritua- liziran čin o čemu svjedoče stari listari , spome- nari i leksikoni, kao i najobičniji oglasi u pro- zorima, plakati bez slika i parole po zidovima. Dragocjenost je bio i fotografski aparat, a fotografiranje također ritualizirano. U crno- bijelome svijetu fotografija je bila „najjedno- stavniji način da se svijet učini ljepšim“ – baš kao što je bilo i kačkanje, heklanje, tabletići, gipsane figure ili gumeni valjci za bijeljenje zi- dova. Posebna je fascinacija bio film uz koji je išlo i prepričavanje filmova, sve dok nisu došli televizija i videokasete. Televizija je u početku bila faktor društvenosti, jer je televizora bilo malo pa se gledalo grupno, po raznim dvora- nama, a onda je s porastom njihova broja tele- vizija počela uništavati društvenost. O društvenosti tih godina svjedoče i sastan- ci, sjednice te razne svečane akademije, koje su se održavale po gimnastičkim dvoranama. Zabave su bile kolektivne, a onda su mando- linske i tamburaške orkestre počeli potiskivati električari , sastavi uglavnom sinova utjecajnih